Serija se naizgled bavi svakodnevicom, bilježi tipične kvartovske priče sa zidića i iz kafića te kroz likove iz susjedstva - mahom u ranim dvadesetima - progovara i o velikim i malim mukama jedne generacije i njenom suočavanju s hrvatskom stvarnošću. Redovito uleti kakav twist, a sve je garnirano pravom ljetnom atmosferom, cvrčcima, morem i tipičnom splitskom omarom. I neušminkanom scenografijom: u 'Carstvu ladovine' manje je prizora s Rive, Bačvica, palmi i koktela, a više scena iz gradskih kvartova poput Trstenika ili iz kakve kvartovske birtije. Neki mediji seriju su reklamirali i kao 'prepunu baza', s čime se njeni autori ne slažu u potpunosti.

'Više je do splitskog dijalekta i slenga, nego do vica. Ne računajući one dvije sapunice, zadnjih godina malo toga se snimalo u ovom gradu i zato valjda sve što radimo izgleda i zvuči pretjerano splitski. Hodamo splitski, dišemo splitski, vežemo i špigete onako kako to samo Splićani rade. Čak nas pomalo nervira to stavljanje u kalup: snimano je u Splitu, sa Splićanima, pa normalno da je onda splitski đir', objašnjavaju za tportal.

Njih su četvorica: Šimun Šitum (scenarij), Marko Jukić (režija), Rino Barbir (kamera) i Sandro Baraba (montaža). Nisu nepoznati, dapače: Jukić i Šitum dobitnici su nagrada za kratke filmove na FMFS-u i ZFF-u, a Barbir je autor sjajnih videospotova Vojka V. 'Ne može', 'Pasta Italiana' i 'Kako to', ali i brojnih drugih. Dvojica većinu vremena provode u Zagrebu - jer 'kako bi u svojoj profesiji preživjeli u Splitu' - a dvojici to ipak sasvim solidno uspijeva, što sami proglašavaju pravim malim čudom. Za tportal su razgovarali onako čoporativno, svi kao jedan. Tako je i lakše i poštenije.

'Već prije smo radili kratke filmove i bilo nam je logično da se bacimo na nešto ovako, da testiramo zanimaju li ljude ove naše pizdarije. Pristup nam je, onako, polurealan: ima nešto našeg iskustva, pa smo to nadogradili kako bi koji glumac nešto donio, ali mi smo vam u stvarnom životu malo dosadni', objašnjava ekipa za tportal.

Narkoman koji žica lovu za hranu, a ne želi jesti; studenti koji kupuju ispite i poslovi koji se namještaju; vozanje u gepeku, glumljena nostalgija splitske emigracije u Zagrebu, obiteljske i romantične zavrzlame ili zajebavanje službe za korisnike - to su neki od motiva serije koja je svoju reklamnu kampanju imala na jednom jumbo plakatu u Cisti Provo, 'zato što se ona nalazi na samo 20 kilometara od Ričica i 25 kilometara od Krivodola'. U online svijetu kampanja s teaserima također je bila vrlo fokusirana: pokušali su snimiti najavu s Vojkom V. koji ih je hladno odj…, upali su na snimanje spota mladoj pjevačici Domenici koja im je pozvala osiguranje, no barem Ajs Nigrutin dao im je izjavu da mu je 'četvrta epizoda bolja nego sedma'.

A ekipa koju su za svoj projekt skupili poprilično je respektabilna: radi se o kombinaciji potpunih amatera i mlade garde splitskih glumaca poput Marka Pehara, Ivana Jakira, Sare Ivelić, Katarine Romac, Stipe Radoje, Roka Sikavice i Marjana Nejašmića Banića. Saša iz TBF-a ima zapaženu ulogu konobara, a Bernard Perić iz 'Gitka' glumi sam sebe.

'Iskoristili smo svoj šarm i natjerali ljude da rade besplatno. Najskuplja stavka bila nam je hrana, pa smo ih svakog dana oko jedan tjerali doma da se najedu, ali jednom u pet dana morali smo počastiti, da ne ispadnemo kreteni', objašnjavaju Splićani. Što se produkcije tiče, kažu, imali su sreću da su članovi Kino kluba Split, pa su ondje mogli zadužiti skupu opremu. Imali su neke razgovore o emitiranju na televizijama, no lako su se na koncu odlučili za Youtube.

'Ljudi danas slabo gledaju TV, pare su nikakve, a termini užasni. Šta nam znači to da nam puste seriju u jedanaest i po navečer, pa tako možemo otić svojim babama i sami im pustiti snimku', iskreni su. Ipak, nakon premijerne tri epizode tek će vidjeti kako dalje.

'Nismo mogli izvući više od tri epizode samo 'na ludilo' i bez para, a nas četvorica previše smo smotani da kucamo na razna vrata. Dobro, sad će vrijeme maškara pa možemo bez srama klečati i moliti lovu, samo ćemo se obrijati da se ne prepozna da smo odrasli ljudi. Ali imamo neke druge planove, razgovarali smo s ljudima koji će nam možda pomoći i dati ruke', misteriozni su, a na koncu i potpuno iskreni:

'Nismo redikuli da se hvalimo i umislimo, znamo da je ovo što smo napravili OK. Ali možemo mi to još bolje.'