Nije lako emocionalno se emancipirati od roditelja, pogotovo ako je taj odnos prožet konfliktnim situacijama ili traumatskim događajima u prošlosti. To zapravo vrijedi za sve, jer i najbolji i najpažljiviji roditelj može sa svojom djecom nehotice razvijati nezdravu emocionalnu ovisnost, pa se odrasle osobe u trenu pretvaraju u malu djecu suočene sa zahtjevima svojih roditelja.
Činjenica je da su 'nezdrave' veze obično čvršće od ostalih – neriješeni problemi ili traume nose veću težinu u životu od sretnih iskustava. Isto tako, emocionalno nezreo roditelj, ma kako dobar i nježan bio, često na djecu prebacuje dio odgovornosti za vlastitu sreću – emocionalne ucjene roditelja prilično su česta pojava, bilo da se radi o nabijanju osjećaja krivnje jer ih niste nazvali kad ste se vratili s puta ili osjećaja obaveze da ih svakoga dana obiđete, koji ne dovodite u pitanje bez obzira koliko vam život bio pretrpan i kaotičan.
vezane vijesti
Svaki pokušaj emocionalne emancipacije bolno je iskustvo. No, isto tako nije osobito zdravo ni osjećate li neprekidno krivnju i odgovornost prema roditeljima čak i kad ste već odavno prestali biti njihovo malo dijete i već možda imate i svoju djecu. Isto vrijedi i ukoliko roditelje krivite za neke svoje probleme – to je začarani krug negativnih emocija iz kojeg bi bilo dobro napokon izaći.
Ako neprekidno osjećate teret prošlosti i opterećujućih očekivanja, rješenje nije maknuti se - koliko god se držali na distanci ili pokušavali ne razmišljati o roditeljima, i dalje se nećete osjećati mirno. Dakle, kako se možete osloboditi ovih veza? Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći.
Prestanite za sve kriviti roditelje
Biti odrasla osoba znači preuzeti odgovornost za svoj život, što u jednakoj mjeri uključuje odluke koje donosite koliko i vaše osjećaje. Ako ste imali problematičan odnos s roditeljima, vjerojatno ste skloni kriviti ih za neke svoje greške. Točno je da su vjerojatno u mnogočemu pogriješili, čak i kad su možda imali najbolje namjere, no prije ili kasnije dođe trenutak kada ste dovoljno odrasli da se možete emancipirati od njih i preuzeti kontrolu nad svojim životom. No, vjerojatno nećete uspjeti ostvariti emocionalnu neovisnost od njih ukoliko ne započnete proces suočavanja i rješavanja trauma.
Prihvatite ih kakvi jesu
Nema baš puno ljudi koji mogu s uvjerenjem tvrditi da su njihovi roditelji apsolutno savršeni. Većina roditelja 'samo želi najbolje' svojoj djeci – problem je jedino što njihova ideja što je najbolje za njihovu djecu često odudara od onoga što njihova djeca žele za sebe. Isto tako, ima roditelja koji i ne žele biti nekakav uzor svojoj djeci. U svakom slučaju, ne možete biti emocionalno emancipirani od roditelja ukoliko ih ne prihvatite takvima kakvi jesu. Ma koliko se trudili, nećete ih promijeniti.
Volite ih, bez obzira vole li oni vas
Ne postoji savršena ljubav, a to uključuje i roditeljsku ljubav. Neki ljudi zbog vlastitih emocionalnih oštećenja naprosto nisu u stanju istinski voljeti svoju djecu. To ne znači da su zli, već samo da imaju vlastite probleme koje nisu bili u stanju razriješiti. Voljeti roditelje također je način da se emocionalno emancipirate od njih. To ne mora biti intenzivna ljubav, ali mora biti stvarna, temeljena na poštovanju, pažnji i pozitivnoj indispoziciji. Vaš se život ne mora neprekidno vrtjeti oko njih.
Prestanite se osjećati odgovornima za njihovu sreću
Ponekad se ne možemo emocionalno emancipirati od svojih roditelja jer nam neprekidno zbog nečega nabijaju osjećaj krivnje. Prirodno je da želite svojim roditeljima biti od pomoći, da želite da im je dobro, da su sretni i da su njihove želje zadovoljene. Ali to ne znači da se trebate osjećati odgovornima za njihovu sreću. Oni su odrasli ljudi – prebacivanje na vas dijela odgovornosti za to kako njihov život izgleda nije dio zdravog odnosa. Morate se tome pokušati othrvati. Kad vas uhvati grižnja savjesti, sjetite se: nemoguće je neprekidno biti potpuno sa svime sretan. Neka se naviknu da ne mora sve uvijek biti po njihovom.
Budite empatični i zahvalni
Za zdrav odnos s roditeljima, dobro je moći se staviti u njihov položaj. Pokušati shvatiti kako je njima, ili kako im je bilo, može doista djelovati oslobađajuće. Razvijanje osjećaja empatije prema njima i nekim njihovim odlukama doista pomaže emocionalnoj emancipaciji jer vam daje širu sliku. Isto tako, činjenica je da većina nas ima prilično razloga za zahvalnost prema svojim roditeljima, bez obzira na neke greške koje su možda počinili.
Pomirite se s prošlošću
Prošlost je često ključna prepreka u rješavanju negativne emocionalne popudbine. Nitko ne može naprosto okrenuti stranicu i praviti se da jučer ne postoji. Pokušajte se okrenuti prema prošlosti i sagledati je s razumijevanjem, stvarima koje su se dogodile pridružiti razloge, reinterpretirati događaje u svjetlu svega onoga što danas znate o životu. Prihvaćanje prošlosti jedan je od nužnih koraka emocionalne emancipacije od roditelja, proces prihvaćanja da su se neke stvari dogodile, da su se dogodile tako kako su se dogodile, i da je to naprosto tako – taj će vam proces omogućiti emocionalni rast.
