APOKALIPSA SAMO ŠTO NIJE

Hoćemo li dočekati kraj svijeta?

03.11.2011 u 08:00

Bionic
Reading

Svako malo netko propovijeda smak svijeta i svako malo netko nasjedne na konkretan datum, naročito u doba kojekakvih kriza i velikih prirodnih nepogoda. Tek što smo ovog listopada pregrmjeli sudnji dan koji nam je obećao američki propovjednik Harold Camping, prema kalendaru Maja 21. prosinca 2012. čeka nas nova kataklizma

Jeste li još živi? Vrti li se Zemlja oko osi? Da? Odlično, i vi ste, znači, prespavali 21. listopada! Prema američkom radijskom propovjedniku Haroldu Egbertu Campingu, trebao je to biti kraj svijeta, sudnji dan, zadnji od svih dana, kraj krajeva, Armageddon, ali, eto, nije.

Kalifornijski prorok zabunio se u računici i poštedio nas do sljedećeg smaka, kao što se već zabunio 21. svibnja ove godine, kada se slušateljstvo Obiteljskog radija, religijske radijske mreže iz kalifornijskog Oaklanda koja emitira religijski program na više od 40 jezika, opraštalo sa svijetom, bližnjima, kreditima i odlaskom na ljetovanje. Upravo tog dana, grmio je Family Radio, Zemlju će pogoditi razorni potresi i posvuda će ležati mrtvi. Vjernici će biti uzdignuti na nebo, a ostali će, prije konačnog kraja, doživjeti 153 dana 'užasa i smrti'.

Neki od sljedbenika 90-godišnjeg Harolda Campinga prodali su svu imovinu i donirali novac njegovoj mreži (a i što će im kada ih ne bude?), sjeli u šarene autobuse i vozali se Amerikom pozivajući nevjernike da se pripreme za apokalipsu. U Europi su također proveli misionarsku kampanju, a jedan je sletio u zagrebačku Ilicu ispred Name, dijeleći letke i apelirajući na Hrvate da se uozbilje. Ali Hrvati kao Hrvati, nisu bili oduševljeni idejom da ih neće biti, usprkos 'švicarcima' i recesiji.

A u izračunu koda sadržanog u Bibliji, prema kojem bi trebao dobiti točan datum nestanka svijeta, Haroldu Campingu nije prvi put da ratuje s matematikom. U svojoj knjizi '1994' proricao je konac sredinom rujna te godine, pa kada je svijet ostao na mjestu, propast je odložio za 21. svibnja 1995. Kasnije je izjavljivao da ga te sitne greške ne uzbuđuju, a dok su se i ovaj put neki sljedbenici pokunjeno vratili u svakodnevicu, ali s gaćama na štapu, jer su razdijelili sve što su imali, omastile su se tvrtke za proizvodnju potrepština neophodnih za preživljavanje u slučaju smaka svijeta – flaširane vode, konzervi, dehidriranih namirnica, generatora i plinskih maski – čije su dionice uoči 21. svibnja bile na najvišoj razini u povijesti, pisao je Wall Street Journal.

SMAK IZ GODINE U GODINU

Ideje Harolda Campinga

Svako malo netko propovijeda smak svijeta i svako malo netko nasjedne na konkretan datum, naročito u doba kojekakvih kriza i velikih prirodnih nepogoda. Godina 1666. u Londonu bila je obilježena epidemijom kuge koja je pokosila 100.000 žrtava i katastrofalnim požarom u kojem je zbrisano 13.000 kuća, pa je bilo logično da godina Sotone sa znakovite tri šestice završi sudnjim danom. Za neke su i danas potres u Japanu, razorni uragani koji pustoše Ameriku, kriza energije i hrane, pregrijavanje Zemlje, demografska eksplozija i najveća depresija poslije Velike ekonomske krize očiti znakovi da se bliži kraj svijeta. Kao što je Jehovinim svjedocima za priču o sudnjem danu okidač bio početak Prvog svjetskog rata. Ili anabaptistima, radikalnoj sekti u 16. stoljeću, koji su na krilima seljačkih buna propovijedali skori smak svijeta i 1530. zauzeli njemački grad Munster, proglasivši ga Novim Jeruzalemom u očekivanju Krista.

Poput Harolda Campinga, američki baptist William Miller u 19. je stoljeću zapalio dobar dio pučanstva tvrdnjom da će Zemlja uoči drugog dolaska Isusa Krista gorjeti u sudnjem plamenu, negdje između 31. ožujka 1843. i 31. ožujka 1844. Obilazio je Ameriku propovijedajući sudnji dan, pozivajući vjernike plakatima i lecima da mu se pridruže u pripremama, na što je nasjelo 100.000 'millerita', povukavši se u planine u uzaludnom očekivanju vatrenog kraja. Američkom pastoru Williamu Branhamu se pak 1963. ukazalo sedam anđela otkrivši mu značenje sedam pečata iz Knjige Otkrivenja. Propovijedao je sedam obreda u sedam noći i... sve nešto sedam po sedam, pa je došao i do sudnjeg dana 1977. Nije ga dočekao jer se neki pijanac zabio u njegov automobil u Teksasu 1965. i usmrtio ga na mjestu.

Kada biste slijedili pretkazanja autora Hala Lindseyja, u svom biste kalendaru morali nekoliko puta mijenjati 'kraj svijeta'. U svom bestseleru iz sedamdesetih 'Bivši veliki planet Zemlja' predvidio je kraj 31. prosinca 1988. Zašto? Pa nad glavom je visio atomski rat, komunizam i izraelsko pitanje, dovoljno da se svijet sunovrati ni u što. Svijet je ipak preživio komunizam, a Hal je sljedećih dvadeset godina nastavio obećavati Apokalipsu, popularizirajući žanr proročanske literature. I izvjesni Edgar Whisenant objavio je 1988. knjigu '88 razloga zašto kraj mora biti 1988', prodavši je u 4,5 milijuna kopija i izjavljujući: 'Griješim samo ako je Biblija u krivu.' Nakon što se otkotrljala i 1989, Whisenant je objavio novi naslov s tvrdnjom da je smak svijeta odgođen za godinu dana, zatim je u sljedećoj knjizi obećao kataklizmu 1993, pa 1994, i tako to, svaki put nova knjiga. A u pisanju knjiga na temu propasti svijeta pravi su majstori bili Tim LaHaye i Jerry Jenkins, zaradivši golemo bogatstvo serijom od 16 romana na temu kako bi trebali izgledati posljednji dani planeta Zemlja, razgrabljenih u 63 milijuna primjeraka.

David Koresh
, vođa ogranka Adventističke crkve sedmog dana, otišao je korak dalje, proglasivši se Kristom i utaborivši se sa svojim vjernim stadom pokraj gradića Waco u Teksasu, gdje su se pripremali za kraj svijeta. Saznavši da posjeduju ilegalno oružje i nakon dojava o maltretiranju žena i djece, vlasti su 1993. pokušale ući u centar, na što je Koresh odgovorio vatrom. Ubijeno je šestoro pripadnika sekte i četiri policajca, a Koresh je sa svojim sljedbenicima ostao zabarikadiran punih 50 dana, dok FBI nije izgubio strpljenje, upao u centar i otvorio vatru u kojoj su i bez sudnjeg dana na drugi svijet otišli deseci sljedbenika Davida Koresha, zajedno sa samozvanim Kristom.

'Armageddon' - foršpan

Neki će se možda sjetiti i histerije uoči dolaska novog milenija, kada su tvrdili da će nas nakon svih krajeva svijeta dokrajčiti - računala. Naime, mjesecima prije 1. siječnja 2000. analitičari su predviđali da će se urušiti cjelokupna računalna mreža u svijetu i izazvati globalni kaos, od otkazivanja satelitskih sustava, do kvarova atomskih centrala s katastrofalnim posljedicama. Kvaka je bila u činjenici da je većina računala bila programirana da bilježi samo zadnje dvije brojke u godini, što je značilo da će 2000. bilježiti kao 1900. i time totalno poremetiti računalni mozak. Osim manjih problema, svijet se 1. siječnja novog milenija ipak probudio uz očekivani mamurluk.

ODLAZAK U HOLIVUDSKOM STILU

Od filmova o nuklearnom holokaustu do invazije zombija, i Hollywood nas svako malo priprema za kraj svijeta. Stanley Kubrick je još 1964. u filmu 'Dr. Strangelove ili kako sam se naučio prestati bojati i zavolio bombu' našalio s Hladnim ratom i tadašnjim strahom od nuklearnog rata. 'Pobješnjeli Max' Mela Gibsona osamdesetih je jurio krajevima opustošenima atomskom eksplozijom u potrazi za hranom i gorivom. Bruce Willis se u 'Dvanaest majmuna' devedesetih borio protiv virusa koji su prijetili istrebljenju ljudske rase, u 'Danu nezavisnosti' Zemlji su prijetili vanzemaljci, u 'Armageddonu' i 'Svemirskim kaubojima' neki drugi planeti i kometi, u 'Danu nakon sutra' u igri su bile katastrofalne klimatske promjene, a Terminator je vječni borac protiv robota-ubojica koji nas žele zatrti.

Sve u svemu, u holivudskim su verzijama filmovi katastrofe te oni na temu uništenja svijeta bezbroj puta opustošili Zemlju i čovječanstvo doveli do samog kraja, ali se uvijek našao netko tko je preživjelu civilizaciju spasio iz gliba. Jedan od rijetkih koji joj ne ostavlja baš nikakav rezervni izlaz ili slamku spasa Danac je Lars von Trier. U njegovu najnovijem filmu 'Melankolija' sudar s planetom Melankolija pretvara Zemlju u užarenu amorfnu masu u kojoj se dvije glavne junakinje tope poput voska.

MAJANSKO PROROČANSTVO

Sve je to, dakako, filmska mašta, a u stvarnosti ste od propasti svijeta spašeni samo do 21. prosinca 2012. Tog će se dana naš Sunčev sustav prvi put u 230 milijuna godina poravnati sa središtem Mliječnog puta, što je nekima dovoljan razlog za paniku, a prema kalendaru Maja, Indijanaca s meksičkog poluotoka Yucatan, završit će tzv. peti ciklus odbrojavanja vremena (svaki traje približno 5.125 godina ili 1.872.000 dana; počeo je 13. kolovoza 3113. pr. Kr. i završava 21. prosinca 2012). Taj ciklus označava kraj jedne i početak nove transformacije svijeta i ljudi. Sve će to, kažu Maje, biti popraćeno neviđenim prirodnim katastrofama - erupcijama vulkana, poplavama i potresima, nakon čega bi se ponovno trebalo odbrojavati vrijeme. I američko indijansko pleme Hopi promatra vrijeme ciklički te i njemu nekako u isto doba kada i Majama završava jedan ciklus i počinje pročišćenje – dokaz više da se bližimo kataklizmi. I numerolog Terence McKenna spominje taj nesretni prosinac 2012, iako nije siguran je li riječ o sudnjem danu, invaziji vanzemaljaca ili katarzi čovječanstva. Pa birajte. Uz sve to, ulje na vatru dolijeva i astrofizičar Stephen Hawking tvrdnjom da smo trećem svjetskom ratu bliži no ikad te je i redatelj Roland Emmerich, nakon vanzemaljaca u 'Danu nezavisnosti', u filmu '2012' poslao cunami da uništi Zemlju.

Bilo kako bilo, prema pisanju lista De Volkskrant, Nizozemci se u strahu da im zemlja ne potone te 2012. ozbiljno pripremaju za kataklizmu kupujući gumene čamce i suhu hranu, da bi u slučaju epskog cunamija doplivali do prvog europskog brda. Tako svatko iz nekog svog svijeta strpljivo očekuje dolazak četiri jahača Apokalipse.