U studenom prošle godine na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama COP26 u Glasgowu tema nuklearne energije prvi put je bila na stolu nakon katastrofe u elektrani Fukushimi 2011. na sjeverozapadu Japana. I dok je povratak nuklearnoj energiji nekoliko mjeseci ostao u domeni razgovora, energetska kriza nastala uslijed ruske invazije na Ukrajinu postala je ključni okidač za prelazak s riječi na djela.

Više od 70 država diljem svijeta želi do 2050. ili 2060. godine postati ugljično neutralne. Kako bi uspjele u tome, Međunarodna agencija za energiju IEA sastavila je plan prema kojem se u sljedećih 30-ak godina trebaju dvostruko povećati energetski kapaciteti nuklearnih elektrana u svijetu. No prema čelnicima ove energetske organizacije, svijet se u jačanju nuklearne infrastrukture suočava s mnogim preprekama jer je zbog dviju velikih nuklearnih katastrofa u Černobilu i Fukushimi ovaj izvor energije dobio negativan predznak, pa je cijeli taj sektor s vremenom atrofirao u mnogim zemljama.

Velika svjetska gospodarstva poput njemačkog u potpunosti su izgubila dominaciju u ovom sektoru. U međuvremenu su, barem kada je riječ o nastanku elektrana, Rusija i Kina preuzele kormilo. Naime, prema riječima Fatiha Birola, izvršnog direktora IEA-a, od 2017. godine te dvije države izgradile su 87 posto novih nuklearnih reaktora u svijetu.

Europska unija ove godine želi smanjiti ovisnost o ruskom plinu za dvije trećine, a oslanjanje na isporuke ruskog goriva želi prekinuti najkasnije do 2030., piše Reuters pozivajući se na dokument Europske komisije.

Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), nuklearne elektrane, odnosno oko 450 reaktora smještenih u 32 države svijeta, proizvode oko deset posto svjetske struje (podaci iz 2020.). Pri tome samo 15 zemalja proizvodi 91 posto ukupne nuklearne energije, a predvodnik je SAD te s proizvedenih 772 tisuće GWh pokriva gotovo trećinu potreba (podaci iz 2021.). S daleko manje nuklearne energije, ali i dalje na drugom mjestu, nalazi se Kina s gotovo 383 tisuće GWh, a odmah iza nje smjestila se Francuska.

Pritom je Francuska država koja se najviše oslanja na nuklearnu energiju, pri čemu čak 70 posto svoje električne energije proizvodi u nuklearnim elektranama. Iza nje je Ukrajina, u kojoj se 55 posto struje generira iz nuklearnih elektrana, a slijede ih Slovačka, Belgija i Mađarska, sve proizvodeći 50-ak posto struje iz nuklearki.

Iako Hrvatska nema nuklearnu elektranu na svom teritoriju, suvlasnik je NE Krško u Sloveniji, smještene samo 10 kilometara od granice (38 kilometara od Zagreba), iz koje pokriva oko 20 posto svojih potreba za strujom. Još prošle godine Slovenija je izdala dozvolu za gradnju drugog bloka nuklearke Krško, čiji bi životni vijek trebao iznositi 60 godina. Prvi blok ugasit će se 2043. godine, a gradnjom drugog bloka osigurali bismo si još minimalno 40 godina dotoka energije.

Zbog klimatskih promjena Hrvatska se prošle godine s još devet zemalja priključila inicijativi za jače okretanje EU-a nuklearnoj energiji poticanjem gradnje novih nuklearki. Revitalizaciju interesa za ovim izvorom energije potaknule su, osim nastojanja da se što brže izvrši tranzicija prema zelenim izvorima energije, tekuće energetske krize i razvoj novih tehnologija u tom sektoru. U to spadaju proizvodnja vodika i upotreba naprednijih reaktora. Još jedan argument za gradnju nuklearnih elektrana ravnoteža je u proizvodnji jer ne ovisi o vanjskim faktorima poput vjetra, Sunčeve svjetlosti i vode. Najveći argument protiv nuklearnih elektrana su potencijalne katastrofe poput onih u Černobilu i Fukushimi, ali i rješavanje pitanja nuklearnog otpada.

Nuklearna energija još uvijek nije svrstana u zelene izvore energije, ali je koncem prošle godine Europska komisija predstavila prijedlog za označavanje nuklearnih i plinskih elektrana održivim ekonomskim djelatnostima, što je antinuklearni tabor u Uniji predvođen Njemačkom dočekao na nož. Međutim rasplamsavanjem energetske krize i u Njemačkoj jača politička struja koja podržava ponovno okretanje nuklearnoj energiji.

Oko 30 zemalja diljem svijeta ozbiljno razmišlja, već planira ili je u pripremi izgradnje novih nuklearnih elektrana kao dugoročnog oružja u borbi s klimatskim promjenama, stimulatora ekonomskih aktivnosti i zapošljavanja, a ovo su neke od njih.

Njemačka

Njemačka je pod Angelom Merkel nakon katastrofe u Fukushimi 2011. godine odlučila ući u proces denuklearizacije, postupno zatvarajući četrdesetak svojih nuklearnih elektrana. Kako piše Deutsche Welle, tri preostala reaktora, Isar 2 u Bavarskoj, Neckarwestheim 2 u Baden-Württembergu i Emsland u Donjoj Saskoj, koji proizvode šest posto električne energije u toj zemlji, trebali su biti zatvoreni do kraja ove godine. No u posljednjih nekoliko mjeseci zbog pokušaja smanjenja ovisnosti gospodarstva o ruskom plinu (još uvijek je na 30 posto) u njemačkoj se javnosti sve više razgovara o potencijalnom produženju roka za zatvaranje zadnjih njemačkih atomskih reaktora. Formalno je to malo zahtjevnije provesti jer je izglasan zakon o ukidanju atomske energije do kraja ove godine, koji bi onda trebalo poništiti, uz propisivanje novih rokova i kvota za različite izvore energije. Sada se čeka odluka njemačkog kancelara Olafa Scholza, a ona ovisi o rezultatima tzv. stres-testa, kojim će se ispitati sigurnost cijelog sustava.

Kina

Kina je tek početkom 90-ih godina počela graditi svoju nuklearnu infrastrukturu, tridesetak godina poslije SAD-a i Europe. Međutim danas je, prema podacima IAEA-e iz 2021. godine, zbacila Francusku s drugog mjesta najvećeg proizvođača nuklearne energije na svijetu. Budući da Kina ima 1,4 milijarde stanovnika, nuklearna energija čini samo dva posto njezina energetskog kapaciteta. Prema stranici GlobalData, zemlja razvija projekte za nevjerojatnih 228 atomskih reaktora, što bi bio ekvivalent cijelom njemačkom energetskom sustavu. Ove godine kineske vlasti odobrile su gradnju šest novih reaktora kao dio plana redukcije emisije ugljikova dioksida. S obzirom na to da se 60 posto njezine energije proizvodi iz ugljena, najvećeg zagađivača među fosilnim gorivima, rast nuklearne infrastrukture u Kini jedan je od načina na koje ova država do 2060. godine želi postati ugljično neutralna.

Japan

Japan je prvi put nakon nuklearne havarije u Fukushimi 2011. ponovno pokrenuo neki reaktor 2015. godine, čime je naznačio povratak tom, za japansku javnost još uvijek kontroverznom izvoru energije. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, koja je između ostalog potaknula energetsku krizu, država je ove godine najavila snažnije okretanje nuklearnoj energiji. Naime ova otočna zemlja nakon katastrofe u Fukushimi postala je ovisnija o ruskom plinu te je na njezinu teritoriju u pogonu samo nekoliko od 30-ak nuklearki.

Tako je japanski premijer Fumio Kishida još u svibnju rekao da će nuklearna energija biti dio buduće politike zemlje. Prošli tjedan Kishida je najavio ne samo da će produljiti radni vijek nuklearnih elektrana, nego i da će se graditi nuklearke nove generacije. Cilj im je do 2030. iz atomske energije proizvoditi između 20 i 22 posto struje za svoje potrebe.

Mađarska

U sljedećih nekoliko tjedana ruski će nuklearni gigant Rosatom započeti s izgradnjom dvaju dodatnih nuklearnih reaktora u Mađarskoj, čime će se kapacitet Nuklearne elektrane Paks više nego udvostručiti. Mađarska je s Rusijom još 2014. godine postigla sporazum o proširenju Paksa, a koji proizvodi 46 posto električne energije u toj zemlji i nalazi se samo 74 kilometra od hrvatske granice. Reaktori čiju gradnju u najvećem udjelu financiraju Rusi trebali bi proraditi 2030., a Hrvatska je još prošle godine najavila mogućnost dugoročnog aranžmana s Mađarskom.

Iako ruski nuklearni sektor nije pod sankcijama, neke su države, poput Finske i Češke, za razliku od Mađarske, odlučile prekinuti planirane nuklearne projekte s Rusijom. Finska je tako otkazala Rosatomu dugo planiranu gradnju nuklearne elektrane, zbog čega Rusi sada traže odštetu od tri milijarde dolara. I Česi koji rade na svojoj nuklearnoj infrastrukturi zabranili su Rusima prijavu na natječaj za izgradnju nove nuklearke.

Belgija

Belgija je svoje nuklearne elektrane namjeravala ugasiti do 2025. godine, no uslijed energetske krize u ožujku ove godine naglo je promijenila svoje planove. Belgijanci su 'odabrali izvjesnost u neizvjesnim vremenima' i odlučili dvama reaktorima, Tihangeu 2 uz granicu s Njemačkom i Doelu kod Antwerpena, produžiti vijek za još deset godina. Prema pisanju AlJazeere, Belgija se isprva namjeravala u puno većoj mjeri okrenuti prirodnom plinu, pri čemu je namjera bila i izgraditi elektranu na plin sjeverno od Bruxellesa.

Francuska

Gotovo 30 posto struje Europske unije proizvodi se u nuklearnim elektranama, a polovica te energije nastaje u Francuskoj. U toj predvodnici europskog pronuklearnog tabora 70 posto električne energije proizvodi se u nuklearkama. Kako piše AlJazeera, Francuska želi na putu prema ugljičnoj neutralnosti staviti u fokus nuklearnu energiju pa u sljedećih nekoliko desetljeća namjerava izgraditi šest novih reaktora i produžiti životni vijek starima s 40 na 50 godina. Obznanio je to početkom godine francuski predsjednik Emmanuel Macron, najavivši preporod nuklearne industrije. Prvi novi reaktor tako bi trebao započeti s radom do 2035. godine. Kako piše Reuters, Macron je isprva htio zatvoriti više od deset reaktora, čime je dao naslutiti da se ta nuklearna zemlja potencijalno polako odmiče od svog glavnog industrijskog oslonca.

Velika Britanija

U Velikoj Britaniji nuklearne elektrane sada osiguravaju gotovo 15 posto električne energije, ali bi sve osim jedne trebale biti zatvorene do 2030. godine. Bivši premijer Boris Johnson u ožujku ove godine rekao je da će pomoći nuklearnom sektoru da ubrza izgradnju novih elektrana. Cilj je da Britanci dobivaju 25 posto električne energije na taj način.