Hrvatski Zakon o radu ne određuje novčanu naknadu za prekovremene sate. To se određuje ugovorom o radu, ako nije određeno pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom. Dakle, prekovremeni rad bi morao biti plaćen, a sam iznos se posebno dogovara kod pojedinog poslodavca. Nažalost, velik broj hrvatskih poslodavaca uopće se ne pridržava zakona.

Čak 83 posto ispitanika svakodnevno ili povremeno ostaje raditi prekovremeno, što ne iznenađuje uzevši u obzir sve veću konkurenciju na tržištu te sve veću zastupljenost poslova koji nemaju fiksno radno vrijeme, već ovise o trenutnim prilikama, naglim angažmanima i neplaniranim aktivnostima.

Naravno, nezaobilazne su i tvrtke koje svoje zaposlenike 'tjeraju' na prekovremeni rad zbog smanjenja troškova na radnoj snazi (31 posto), a svega 16 posto ispitanika za taj rad dobije financijsku naknadu. Njih sedam posto dobije ju samo ako odradi određeni broj prekovremenih sati, dok 60 posto ispitanika svoj prekovremeni rad odradi 'mukte'.

S obzirom da zakon u Hrvatskoj ne obvezuje poslodavce na plaćanje prekovremenih sati, nitko im ne može spočitati uštedu novca na tom segmentu. No čak 25 posto ispitanika izjavilo je da se tvrtka u kojoj rade ne pridržava ni odredbi o prekovremenom radu koje jesu propisane zakonom, dok 31 posto ne zna je li prekovremeni rad u tvrtki u kojoj rade provođen u skladu sa zakonom.