Na prilično dosadnoj domaćoj poslovnoj sceni, na kojoj se posljednjih mjeseci ne događa ništa senzacionalno, u utorak je kao bomba odjeknula vijest da su vodeći dioničari Adris grupe u totalnom ratu. Drugi po redu dioničar Adrisa Plinio Cuccurin je zajedno s češko-slovačkom financijskom grupacijom J&T krenuo u neprijateljsko preuzimanje rovinjske kompanije te se tako suprotstavio šefu i vodećem dioničaru Anti Vlahoviću
Da su Cuccurin i Vlahović u svađi, šuška se već odavno i bilo je pitanje vremena kada će stvar izaći u javnost. Još nedavno se moglo čuti da će Vlahović isplatiti Cuccurina i da predsjednik Uprave Adrisa oko sebe okuplja dioničare da zadrži kontrolu nad kompanijom. U igri su stotine milijuna kuna, koliko obojica drže u dionicama, a kada je u pitanju vrijednost samog Adrisa, dolazimo do vrtoglavih cifri u milijardama. Trenutna vrijednost kompanije, prema burzovnim parametrima, iznosi više od sedam milijardi kuna!
Ima li Milanović pojma o čemu govori?
Priča o sukobu u Rovinju je važna priča, jer riječ je o moćnim ljudima koji znače i kroje puno više toga u Hrvatskoj od samog Adrisa. Nedavno su prodali TDR, prije toga su kupili Croatia osiguranje. Zapošljavaju puno ljudi, puno investiraju. Adris je uspješna tvrtka koja je svoje financijske pokazatelje sve ove godine povećavala – u nekim segmentima i po 10 puta.
Da, Adris je važan. Ali sve u i oko njega stvar je slobodnog tržišta i natjecanja među dioničarima. Adris je privatna kompanija.
I zato je skandalozno to da se u priču o Adrisu posve neprimjerenim i neupućenim komentarima u utorak na kraju dana uključio i premijer Zoran Milanović. Ako baš želite, grubo bi se za premijerov nastup moglo reći da nema pojma o čemu govori i pritom zbunjuje obične ljude i širu javnost.
Dakle Milanović je u nekoj od predizbornih ruta svratio u Rijeku, obišao lokalni vodovod i kanalizaciju te centar za gospodarenje otpadom. Odgovarao je na svakakva pitanja, a onda mu je uletio jedan od novinara i pitao ga što misli o neprijateljskom preuzimanju Adris grupe.
U neprijateljskom preuzimanju nema ničeg nezakonitog
Milanović je rekao kako je Adris 'prevažna i previše uspješna tvrtka koja se dobro transformirala te iz duhanskog biznisa prebacila u visokoprofitni turizam, marikulturu'. 'Što se tiče neprijateljskog preuzimanja, postoje regulatorni mehanizmi, agencije koje se bave time i pravna država te sam siguran da ćemo spriječiti svaku nezakonitost', rekao je premijer.
Iz te se izjave vidi da Milanović, koji se inače u obraćanju narodu voli razbacivati znanjima iz različitih područja, nerijetko i na engleskom jeziku, ne razumije što je neprijateljsko preuzimanje, da u tome nema ništa nezakonito i da je to normalna pojava prilikom preuzimanja kompanija.
Neprijateljsko preuzimanje ili hostile takeover, pojednostavljeno rečeno, podrazumijeva to da neki investitor želi kupiti neku kompaniju, ali se to ne sviđa aktualnoj upravi ili većinskom vlasniku. Preuzimatelj si postavlja tu i tu strategiju, kreće u otkup dionica na ovaj ili onaj način. Meta se također brani, više ili manje uspješno.
Nejasno je stoga zašto baš oko Adrisa premijer unaprijed i posve nepotrebno zaziva pravnu državu ili Hanfu. Činjenica je da se ovakve stvari u Hrvatskoj baš i ne događaju, ali u svijetu ih ima koliko hoćete. Na kraju krajeva, i domaćica koja prati reprizu 'Dinastije' dosad je naučila što je to neprijateljsko preuzimanje.
U bitki oko Adrisa Milanović se mora držati po strani
No premijer i ne mora sve to znati, budimo fer. To mu mogu pojasniti savjetnici.
Pretpostavimo samo s nekoliko posto mogućnosti da možda Zoran Milanović zna što je neprijateljsko preuzimanje, ali je svejedno ispao neznalica. U Adrisu su dvije zaraćene strane. Je li premijer odabrao stranu u bitki za Adris?
Ako jest, nalazi se na skliskom terenu i bolje bi mu bilo da ostane neupućen jer u jeku predizborne kampanje ovakvo uplitanje otvara pitanje bliskosti premijera s moćnim biznismenima privatne kompanije.
Zimus je Državna revizija upozorila na niz nepravilnosti oko Adrisovog preuzimanja Croatia osiguranja. Da se razumijemo, za Croatia osiguranje – tromu, socijalističku i uhljebničku firmu – nema ništa bolje od dolaska Ante Vlahovića i ekipe ili bilo kojeg drugog privatnog kapitala. No ako ćemo cjepidlačiti, zašto je premijer tada uglavnom šutio, a sada šalje prijeteće poruke tipa - pazite što radite?
Zanimljiv je u svakom slučaju premijerov zaštitnički ton prema Adris grupi. U predizbornoj kampanji, u kojoj SDP i koalicija na 'prljave' bankare bacaju drvlje i kamenje, zbog nekog razloga sada iskazuju pretjeranu brigu u okršajima bogatih dioničara posve privatne kompanije.
