'Sustav korporativnog upravljanja u Ini očigledno ne funkcionira, a kontrolni mehanizmi nisu postavljeni i ne provode se', upozorava stručnjak za krizni menadžment i korporativno upravljanje Danko Sučević i postavlja ključno pitanje - je li nekome zapravo u interesu da velika i strateška kompanija ovako djeluje?
'Izjava da je bilo tko i bilo gdje ovlašten samostalno potpisivati ugovore do vrijednosti od 20 milijuna eura izvan je svake pameti, takva prava eventualno bi mogao imati netko tko je istovremeno vlasnik i direktor svoje vlastite tvrtke. Direktor na 'četvrtoj razini' dakako potpisuje takve ugovore, ali nipošto samostalno: prethodno moraju postojati stručne službe koje ih pregledavaju, kontroling koji provjerava isplativost, interna revizija koji provjeravaju provode li se propisane mjere korporativnog upravljanja….', kaže Sučević za tportal.
Na primjedbu da u dijelu stručne javnosti postoji dojam da je unutar Ine zapravo došlo do podjele sfere utjecaja na hrvatsku i mađarsku stranu te da upravo stoga na najvišim razinama odlučivanja sve odluke u pravilu prolaze jednoglasno, on odgovara:
vezane vijesti
'Možda, ali u ovom slučaju razgovaramo o osnovnoj higijeni, a ne o politici ili eventualno raspodjeli ostvarenog poslovnog i financijskog rezultata. Radi se o osnovama korporativnog upravljanja i nikome nije u interesu da se događaju afere poput ove - što ne znači da nekome nije u interesu da sustav ne postoji i da stvari nisu namjerno postavljene baš tako', dodaje Sučević.
Iduće logično pitanje jest - aludira li se u ovom slučaju na mađarske suvlasnike Ine? Naime, više hrvatskih medija u proteklim godinama detaljno je opisalo neobične operacije koje provode suvlasnici hrvatske naftne kompanije, a koje se u jednom dijelu eventualno mogu usporediti s otkrivenom pljačkom milijardu kuna u režiji hrvatskih direktora i njihovih poslovnih partnera i obitelji. Primjerice, priče poput onih da upravo MOL iz Hrvatske jeftino izvozi i plin i naftu, da bi natrag plasirao višestruko vrijednije prerađevine poput benzina, a golemi profit ostaje u Mađarskoj.
'Moguće je da je tako, možda baš zato kontrolni mehanizmi u Ini ne funkcioniraju. Po poslovnim rezultatima ove kompanije vidi se da je to barem djelomično istina, mada je Ina vrlo složena organizacija u kojoj se prelamaju različiti interesi, ona naprosto nije normalno dioničko društvo. S druge strane njeni poslovni rezultati i dalje su vrlo dobri, Ina je u prošloj godini imala dobit od milijardu kuna, a po reakciji tržišta kapitala - vidimo da cijene dionica ne padaju, dapače - čini se da ni investitori nisu nimalo zabrinuti', kaže Sučević za tportal.
Premijer Plenković i njegovi suradnici najavili su reviziju sustava upravljanja Inom, a moguće i dioničarskog ugovora s MOL-om kojim su mađarskoj kompaniji de facto prepuštena sva upravljačka prava premda to je odgovara vlasničkoj strukturi, no sugovornik tportala po tom pitanju nije optimist:
'Ruke su im vezane. Odnosi su definirani ugovorom zbog kojega Ivo Sanader jest osuđen, ali kojega je međunarodna arbitraža ipak potvrdila. Kada se radi o velikom novcu, javni pritisci poput ovih koje vidimo u posljednja dva dana ne igraju veliku ulog', kaže on i nudi, po njemu, puno logičnije rješenje:
'Vlada ima sve ovlasti zakonom propisati stroga pravila postupanja s nacionalnim resursima poput domaćeg plina i nafte, dapače, zbog situacije oko Rusije kao donedavnog glavnog dobavljača definitivno ima pravo proglasiti izvanrednu situaciju u energetici. Umjesto inzistiranja na vlasništvu u kompaniji poput Ine, to je put kojim treba ići', smatra Sučević.
Daljnji razvoj događaja u najvećoj hrvatskoj naftnoj kompaniji, barem kada je riječ o kratkoročnim potezima, on smatra predvidivim: uprava tvrtke koja 'neupitno snosi odgovornost' za aferu tešku najmanje milijardu kuna otići će. Premda je formalno teško smjenjiva i mnogo toga ovisi o procedurama propisanima statutom Ine, realno je očekivati da Nadzorni odbor zatraži njihove ostavke.
I da ih oni podnesu.
