'Dalmatinski grad bez zvonika koji vidiš još s pučine i nije neki grad, a to bi se moglo reći i za grad bez brijačnice. Samo što nju ne vidiš s mora, ali njenu atmosferu osjetiš i prije negoli prijeđeš vrata butige.'

Tako razmišlja mladi Zadranin Ivan Mišković koji je, nema tomu dugo, u Zadru, u blizini Male pošte, u Ulici Stjepana Radića, otvorio specijaliziranu brijačnicu nadjenuvši joj ime – Mr. Razor, što će na hrvatskom reći – Gn. Britva. 

'Brijač je profesija za koju se često kaže da je druga najstarija na svijetu. Kroz povijest civilizacije bradi su se pripisivala različita značenja. U zapadnome svijetu popularnost joj je rasla i opadala. U srednjem vijeku bila je simbol viteške hrabrosti, muškosti i moći, ako bi kojim slučajem protivnik dotaknuo bradu drugog muškarca, to se smatralo uvredom. Tek u 18. stoljeću zamijenila su je obrijana lica. Popularnost brada vraća se tek sredinom dvadesetog stoljeća, a trendovi od tada variraju sve do danas. Postoje i teorije da se brkovi i brada kao modni muški detalj vraćaju svakih dvadeset godina. Ima i katastrofičara koji još od 2013. najavljuju novi krah trenda puštanja brade, ali danas, četiri godine kasnije brade su i dalje u modi. Ono što je zanimljivo u Zadru kao velikom turističkom gradu, jest da uz domaći svijet otvaranje brijačnice s oduševljenjem prihvaćaju i stranci. Mušterija ne nedostaje', priča između dva štucanja i fazoniranja (domaćeg i fureštog) Mr. Razor, koji je ideju za svoju brijačnicu dobio – preko Velike bare.

Frizersku diplomu dobio je 2003. godine u zadarskoj obrtničkoj školi, potom kao ženski i muški frizer odradio pet godina u gradskim salonima, a onda se otisnuo do Londona i New Yorka.

Stalno usavršavanje iznimno je važno, stalno izlaze noviteti i morate biti u skladu s trendovima, inače vas vrijeme jednostavno pregazi. Iza mene je rad s velikim imenima, a jedno od njih je i moj uzor Vidal Sassoon London, ali ono što je donijelo prekretnicu bio je New York', kaže Ivan.

U početku je bio u mega frizerskom salonu kod Sarajlije Gigija, u kojem je zaposleno čak dvadeset frizera, koji rade u salonu površine 250 četvornih metara. Nešto kasnije Ivan se preselio na Manhattan kod Frederica Fakkaija, kod kojeg se frizira i dosta tzv. celebritija. No sve su to muško-ženski saloni visoke kvalitete i stila.

'Prekretnica se dogodila kad sam upoznao Enriquea iz Dominikanske Republike koji je bio izvanredni brijač i vodio isključivo brijačnicu. Druženje s njim i ekipom iz njegova Barber shopa uvjerilo me je da je to upravo ono što Zadru treba', priča Ivan.

Prije svega, mislio je, u Dalmaciji postoji snažna tradicija brijačnice (sjetimo se samo Velog mista i nenadmašnog Borisa Dvornika kao Meštra) kao posebnog ‘muškog mjesta’. Nema tog električnog aparata ili žileta koji tu potrebu za muškim druženjem može preko noći izbrisati. No brijanje s izbrijavanjem tek je mali, rekli bismo neznatniji, dio Ivanove usluge.

'Nemoguće je nabrojati sve oblike i stilove kad su u pitanju brade, bradice i brkovi… Za stil brade i brkova koji želite nositi, trebalo bi se opredijeliti u skladu s osobnim preferencijama, načinom života, a posebno je važno uskladiti ga s oblikom lica. Brade i brkovi su i neka vrst poruke. Uzmimo samo brkove, muškarci su ih kroz povijest nosili na razne načine. Imamo one uredno podšišane koji su išli od jednog do drugog kraja usta, kakve je nosio Nikola Tesla, pa brkovi u širini nosa kakve je imao Chaplin ili pak oni duguljasti do dužine brade i zavijeni na krajevima, kakve je nosila kamarila na dvoru Franje Josipa. Slično je i s bradama: od trodnevnih do onih kakvu je nosio Sulejman Veličanstveni. No kakav god stil da izaberete - brade i brkovi zahtijevaju od muškarca održavanje. To bez brijača ne ide', kaže Ivan, koji svoju priču vidi znatno šire, kao neku vrstu posebnog društvenog fenomena.  

'Želimo da naša brijačnica postane treće mjesto za Zadrane: pored posla i doma, to je mjesto u kojem oni neće samo dobiti kvalitetnu uslugu brijanja i šišanja i sugestiju za tip brade koji žele nositi. Društveni kontakt jako je važan u mojoj priči. Brijačnica je nekada bila mjesto gdje ste susretali momke iz susjedstva, dogovarali se za 'balun', tračali, šalili se, razmjenjivali vijesti… Vremena su se promijenila, danas svi neprekidno žurimo i ljudi trebaju neko mjesto, pored posla i kuće, gdje mogu na trenutak zastati', kaže Ivan, dodajući kako ta mala 'muška oaza' nije limitirana dobnom granicom: mušterije su od djece do starije gospode.

Posebnu pozornost Mr. Razor je dao i interijeru svoje brijačnice, uređene u tradicionalnom stilu.  

'Uz tako bogatu povijest svog zanata, brijači imaju mnogo razloga za sakupljanje, kako rekvizita vezanih uz posao, tako i fotografija ili nekih drugih poveznica s mjestom u kojem djeluju. Mnogo toga se sačuvalo od moje pokojne bake, a po neke detalje išao sam i do Italije, nešto sam dobio na dar. Želio sam da moja brijačnica ima autentični izgled, jer se u tom ozračju onda mogu i stvoriti posebna atmosfera i odnosi. U tom smislu razmišljamo i o dodatnom proširenju ponude', objašnjava Ivan.

A na pitanje može li se u njegovoj butigi pričati o politici (budući da je legendarni Meštar iz Velog mista tu temu izričito zabranjivao), odgovara: 'U demokraciji smo – nema tabu tema.'

Uostalom, svaki dobar brijač sa svojim alatom - aparatom za šišanje, škarama, škarama za stanjivanje kose i ravnom britvicom – znat će se prilagoditi i pronaći izlaz iz svake situacije.