Pored načelnog pitanja treba li se država uopće izravno petljati u tržište, ostaje neprijeporna njezina dužnost zaštite tržišnog natjecanja. Pritom se dakako misli na osiguravanje relativno jednake šanse za sve aktere u toj igri, ovaj put trgovini gorivom. No čini se da krucijalna činjenica u opisanom kontekstu biva drastično zanemarena.

Približno 450 crpki, od njih ukupno 870, u Hrvatskoj drži mađarski Mol posredstvom svojih vezanih poduzeća Ine i Tifona. Drugim riječima, Mol i Petrol zajedno kontroliraju otprilike tri četvrtine pripadajućeg tržišta, što predstavlja evidentan oligopol, piše Deutsche Welle (DW).

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja Hrvatske predviđa obrambene mehanizme u korist države i krajnjih potrošača za takvu situaciju, ali stanje se šutke tolerira već dvije godine. Početkom 2021. godine, naime, Petrol je udvostručio broj svojih crpki preuzimanjem kompanije Crodux. Mol je pak dotad već dugo bio u napadno povlaštenoj poziciji.

Veći je problem to što Vlada nije ranije reagirala, s obzirom na očite prekršaje takmaca na tržištu u vezi s koncentracijom njihova posjeda.

Glasna šutnja oko Ine

Na to je proteklih godina ponajviše upozoravao Goranko Fižulić, nekadašnji ministar gospodarstva.

'Bio sam u Vladi kad je uvedena formula za formiranje cijene goriva dok je ranije cijena bila dirigirana jer je Ina bila uvjerljivo glavni, ako ne i jedini ponuditelj', prisjetio se Fižulić u razgovoru za DW.

'Takva regulacija potrajala je do 2014. godine', nastavio je, 'uzimajući u obzir, pomoću formule, tečaj dolara u odnosu na kunu, cijenu derivata na Mediteranu i određenu maksimalnu maržu na crpkama'.

No Ina je funkcionirala po državnom principu, bez trke za profitom, a udio vlastite proizvodnje u ukupnoj potrošnji je bio daleko veći nego danas. No onda je privatizirana, pa se moralo pristupiti drukčijem odnosu prema tržištu, objašnjava Fižulić: 'Ne samo da joj nije naređeno da dio svojih crpki prepusti drugima, nego joj je nekritički dopuštena i kupnja Tifona.'

Fižulić smatra da iz sadašnje tržišne situacije postoje dva izlaza. Prvi je povratak navedenoj formuli, s modifikacijama u odnosu na onu stariju. Drugi, logično, bio bi ispravak propuštene regulacije: nalog nositeljima oligopola da se riješe dijela svojih prodajnih mjesta kako bi se zatim moglo govoriti o nekakvoj istinskoj utakmici na tržištu.

'Ili to ili da se jasno kaže da se zakon na Mol i Petrol – ne odnosi. No ova se država generalno ne snalazi oko pitanja tržišta i okolnosti na njemu, što pokazuje i npr. rast cijena nakon ulaska RH u eurozonu', uvjeren je Fižulić.

Upozorio je, također, da je nakon ukidanja spomenute formule marža na gorivo sa 65 lipa narasla do dvije kune. Davor Štern, također bivši hrvatski ministar gospodarstva s kojim je kontaktirao DW, složio se s Fižulićem.

'Svi su se nekoć zaklinjali u tržišnu ekonomiju, deregulaciju i libertarijanizam, ali to se pokazalo neupotrebljivim u krizi. Nema pomoći bez države', rekao je Štern.

'Država ima instrumente zaštite općeg interesa i samog tržišta, a mi sad imamo posla s ugroženom opskrbom. Mora se intervenirati ili dolazi do kaosa', drži ovaj nekadašnji političar, inače baš naftni stručnjak koji je u svoje vrijeme bio, među ostalim, na čelu Ine.

Tada je marža iznosila svega 12 lipa po litri – posvjedočio je Štern - pri čemu se vodilo računa samo o tome da pokrije gubitke i ponudi jeftinu robu za domaćeg kupca. Potom je Europska unija naložila povlačenje države, ustvari privatizaciju Ine koju će RH ubrzo i dodatno, a u kriminalnim okolnostima, sasvim ispustiti iz svojih ruku.

'Sad se na koncu ekonomija stisnula, sve je poskupjelo, a imamo faktično i taj oligopol koji je sam po sebi problem. Dovoljno je da dva glavna igrača prate jedan drugog, ne moraju se ni dogovarati eksplicitno, pa već kontroliraju sve', kaže Štern.

Pritom nemaju svi iste uvjete jer postoje i mali trgovci s benzinskim crpkama koji se svakako muče. 'Stoga bi bilo dobro da Vlada sjedne s vodećim akterima, da naprave zajedničku kalkulaciju i vrate u opticaj prihvatljivu formulu. Prema minimumu nužnom za održanje opskrbe, dakle, i s mjerom profita za ovakvu krizu koja će potrajati', rekao je Štern za DW. Na pitanje o rješenju situacije naglasio je da se ono zove - dogovorna ekonomija.