Za sanaciju Uljanika, prema procjenama, država bi trebala iskeširati najmanje 350 milijuna eura. Kada se tome pribroje odobrena jamstva od 660 milijuna eura, ceh bi mogao biti puno veći. No koliko će porezne obveznike u konačnici koštati spašavanje pulskog brodogradilišta, ovisit će i o uspješnosti 'terapije' koja čeka zeleno svjetlo Bruxellesa
Prema izračunu Instituta za javne financije, Hrvatska je od 1992. do 2015. na restrukturiranje i sanaciju brodogradilišta potrošila oko 30 milijardi kuna proračunskog novca. Najviše je utrošeno na spašavanje Brodosplita – oko 11 milijardi kuna - a slijede 3. maj (8,5 milijardi kuna), Uljanik (4,4 milijarde kuna), Brodotrogir (4,3 milijarde kuna) i Kraljevica (1,9 milijardi kuna).
Zadnji krug restrukturiranja pod paskom Europske komisije započeo je 2013. i zahvatio tri od pet velikih brodogradilišta - Brodosplit, Brodotrogir i 3. maj. Ta brodogradilišta ujedno su dobila nove vlasnike - Brodotrogir je pripao Kermas energiji Danka Končara, Brodosplit DIV-u Tomislava Debeljaka, a 3. maj pulskom Uljaniku. Od preostala dva brodogradilišta, Kraljevica je završila u stečaju, a Uljanik je bio dovoljno zdrav da izbjegne restrukturiranje.
vezane vijesti
I taman kad se proces ozdravljenja tri posrnula brodogradilišta primakao kraju, razboljelo se ono najveće, za koje se vjerovalo da ima sigurnu budućnost. Kada se upalio alarm na uzbunu u pulskom škveru, odmah se povukla paralela s Agrokorom.
No od takve se usporedbe brzo odustalo jer je izloženost Uljanika veća nego u slučaju propalog carstva Ivice Todorića. Još početkom godine ministar gospodarstva Zdravko Marić rekao je kako bi Uljanik bez državne intervencije vrlo brzo prestao s radom.
'Tvrtka ispunjava dva od četiri kriterija za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u poteškoćama, a koje se odnose na gubitak temeljnog kapitala, omjera knjigovodstvenog duga i kapitala te omjera EBITDA', istaknuo je Marić.
U poslovanje Uljanika država je duboko upletena jer je pulskom škveru za financiranje gradnje brodova odobrila čak 560 milijuna eura jamstava, odnosno u slučaju njegove propasti svi krediti past će na leđa poreznih obveznika.
Za ekonomskog stručnjaka Ljubu Jurčića stoga nema dvojbe.
'Ne može se spasiti jedno brodogradilište ako se ne stvori situacija za brodograđevnu industriju, što je puno šire od samog brodogradilišta. U Hrvatskoj se ta brodograđevna industrija zapustila, da ne kažem uništila, i sada država svako malo mora pokrivati troškove iznad prihoda brodogradilišta. A to nije rješenje', komentirao je nešto ranije za tportal ekonomist Jurčić, dodajući kako većina profita i koristi od brodogradnje dolazi iz ugrađenih dijelova opreme u brodogradnji, a to je korisno samo ako većina dolazi iz domaće industrije.
'Kako smo mi domaću industriju zapostavili, onda de facto tu nema neke velike koristi', zaključio je, napominjući kako je sve propalo jer smo uništili Brodarski institut.
Pulsko brodogradilište se krajem devedesetih odreklo gradnje jednostavnih tankera kojima nije moglo konkurirati korejskim i kineskim brodograditeljima. Zahvaljujući tome uspjelo se othrvati krizi u koju su upala druga hrvatska brodogradilišta. Kao jedino zdravo veliko brodogradilište, Uljanik se uključio i u spašavanje 3. maja, jednog od četiri velika brodogradilišta koja su ušla u proces sanacije i restrukturiranja.
Međutim vrijeme je pokazalo kako je upravo ta intervencija bila prevelik i pretežak kamen oko vrata pulskog škvera, a koji bi ga mogao povući ravno do dna.
