To, naravno, ne znači da vozač može tražiti upozorenje niti da policajac mora odustati od kazne. Zakon vrlo precizno određuje kada takva mogućnost postoji.

Prekršaj mora biti osobito lake naravi

Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, policija može izreći upozorenje ako je za konkretni prekršaj propisana samo novčana kazna u utvrđenom iznosu do 130 eura, ako prekršajem nije izazvano ometanje ili ugrožavanje drugih sudionika u prometu, odnosno ako se radi o osobito lakom prekršaju.

Uz to, važna je i vozačeva prethodna povijest. Policijski službenik prije odluke provjerava evidencije MUP-a. Ako vozač u posljednjih 12 mjeseci nije evidentiran zbog sličnog prekršaja iz istog propisa niti mu je za njega već izdano upozorenje, može se primijeniti blaža mjera.

Drugim riječima, upozorenje je zamišljeno za situacije u kojima je prekršaj stvarno blag, nije nastala opasnost ni šteta, a vozač nema obrazac ponavljanja istog ponašanja.

Policajac ipak odlučuje

Ključna riječ u propisu je 'može'. Policajac nije obvezan izreći upozorenje čak ni kada su osnovni uvjeti ispunjeni. Procjenjuje okolnosti konkretnog slučaja i hoće li samo upozorenje biti dovoljno da se ostvari svrha sankcije.

Zanimljivo je i da vozač koji poriče da je prekršaj počinio ili zahtijeva pokretanje prekršajnog postupka ne može dobiti takvo pisano ili usmeno upozorenje.

Propisi poznaju i formalnu opomenu kao prekršajnopravnu sankciju za širi krug lakših prekršaja, no ona nije isto što i svakodnevno policijsko usmeno ili pisano upozorenje. Za vozača na cesti najvažnija je upravo mogućnost upozorenja za osobito lake prometne prekršaje do propisanog iznosa.

Dakle, odgovor je jednostavan: ne mora baš svaki lakši prekršaj završiti novčanom kaznom. Ali to nije pravo vozača niti 'besplatni prvi prekršaj', nego mogućnost koju policija može primijeniti samo kada su ispunjeni zakonski uvjeti.