EPIZODA S MUHAMEDOM

'South Park' na meti radikalnih muslimana

26.04.2010 u 07:00

Bionic
Reading

Trey Parker i Matt Stone proslavili su 200. epizodu svoje neustrašive i sjajne animirane serije. Kako? Tako što su snimili i emitirali materijal zbog kojeg im radikalni islamisti prijete smrću, a mediji ponovo kreću u veliku debatu o slobodi govora i sukobima civilizacija

Tko zna, možda je Samuel P. Huntington ipak bio u pravu – sukob civilizacija zasigurno jest velikim dijelom izmanipuliran, fabriciran proizvod mračnih geopolitičkih interesa svemoćnog vojno-industrijskog kompleksa koji stvaranjem i istodobnim rješavanjem problema siše kapital ispod i iznad oružano-ekonomskog undergrounda, no bio fenomen dirigiran poput savršeno uštimanog orkestra mržnje ili tek nusprodukt vječne posljedice urođene prirode čovjeka da se grupira u plemena i redom mrzi sve što se ne uklapa u formulu njegove kulture i stila života, činjenica jest da sukob postoji te da se nerijetko manifestira u tragičnim izljevima nasilja na samom terenu zbilje, daleko od knjiga i salonskih rasprava ideologa novog svjetskog poretka.

Parker i Stone o spornoj epizodi

'South Park', nemilosrdna, urnebesna i već 13 godina briljantna satira Amerike i svijeta koji je okružuje, daleko je koliko se daleko može biti od hladnih salonskih raspri i elitne socio-političke literature, no uvijek je, čak i kada su ga napadali iz svih raspoloživih oružja, jednako zaštićeno i promišljeno živio u donekle sigurnom balonu TV mreže Comedy Central, čiji šefovi već godinama autorima daju manje-više odriješene ruke i moć da rade uistinu što god požele – zauzvrat dobivaju gledanost, a Trey Parker i Matt Stone neograničenu priliku da se obračunaju s kime god stignu. No čini se da se ovog puta njihova nestašna igra prvi put ozbiljnije izlila izvan televizijskog ekrana. Srećom, ne na ulicu i bez transformacije u kaos kakav je nastao nakon objavljivanja Muhamedovih karikatura u danskim novinama, ali iako je ovo već drugi put da se autorski dvojac izravno pohvatao s izazivanjem 'ultimativnog tabua' – igranja s vizualiziranjem proroka Muhameda – tek sada je odjeknulo malo glasnije, s prvom povratnom informacijom islamističkih ekstremista.

U eri ratova na Bliskom istoku, referenduma oko švicarskih minareta i aktualne belgijske rasprave o zabrani nošenja burki, Parker i Stone odlučili su u 200. epizodi svog serijala odati počast svim važnijim celebrityjima kojima su se poigrali u svojoj raskošnoj povijesti – a u te celebrityje upada i superherojska udruga bogova i proroka, među kojima je i Muhamed, prvi put prikazan 2001. godine u epizodi 'Super Best Friends', bez ikakvih reakcija bilo koga. Doduše, reakcija je došla kada su im isto to iz straha zabranili ponoviti 2006. u epizodi 'Cartoon Wars', zbog čega je sada, u epizodi '200', a zatim i u drugom dijelu, u 201. epizodi (peta i šesta epizoda 14. sezone) svako pojavljivanje Muhameda u kadru potpuno cenzurirano, natpisom 'censored' ili napadnim audio 'bleepovima', čime su izbjegli sudbinu danskih karikaturista, ali svejedno su navukli bijes islamista. Naime, radikalna muslimanska organizacija Revolution Muslim na svom je web siteu poslala vrlo nedvosmisleno upozorenje autorima: 'Ono što radite je glupo i vjerojatno ćete završiti kao Theo van Gogh', dodavši kako ovo nije prijetnja, već upozorenje – pojačano objavljivanjem fotografije zaklanog Van Gogha na ulici, nizozemskog redatelja koji je 2004. godine ubijen usred bijela dana zbog rada na 'Submissionu', kratkom filmu o zlostavljanju žena u šerijatskim režimima.


Osim debate je li to prijetnja ili samo uporaba slobode govora (policija je odbila uhititi članove Revolution Muslima, objasnivši da poruka ipak nije izravna prijetnja smrću), ponovo je krenula i debata oko dodirljivosti i nedodirljivosti satire te slobode govora za one koji, baš kao i Revolution Muslim, imaju pravo reći što misle, a da zbog toga ne uhite, kamoli krate za glavu. A Parker i Stone ponovo su ispali heroji libertarijanske provokacije, ponovo testirajući granice dopuštenog u sklopu vječne misije borbe protiv cenzure. Doduše, ovo je bila jedna od rijetkih misija gdje su ne samo osobno i inteligentno cenzurirali pojedine dijelove showa, već su dopustili Comedy Centralu da stavi svoje, svojevoljne cenzure, što do sada nisu morali učiniti sa šalama na račun niti jedne druge religije.

Podsjetimo se, 'South Park' se već poigrao sa svima – masakrirao je Toma Cruisea i scijentologiju kad se nitko drugi to nije usudio, katolici, mormoni i židovi redovno su predmet sprdnje, a osim što je u jednoj od starijih epizoda prikazao samog Boga kao krezubog križanca majmuna i nosoroga, u drugom dijelu sporne dvodijelne epizode s Muhamedom donosi Isusa koji surfa pornografijom na internetu, dok Buda pokraj njega šmrče kokain. Ali nisu Parker i Stone baš toliko popustili – izazvali su pravi mali medijski kaos NE PRIKAZIVANJEM Muhameda i svejedno dobili prijetnje, ali nitko nije obraćao pažnju na to da su Muhameda svako malo PRIKAZIVALI na početku velikog broja epizoda, s obzirom da se njegov crtež nalazi relativno skriven, prošvercan, ali itekako vidljiv na špici desete sezone, kao jedan od likova na 'grupnoj fotografiji'! A to je već pametna, bezobrazna i tako genijalno tipično southparkovska provokacija kojom su u očima najzadrtijih fanova itekako vratili povjerenje nakon tobožnjeg pristanka cenzuriranja jedine svete krave u svom univerzumu generalno nedodirljivih.

Da bismo razumjeli libertarijanske stavove Parkera i Stonea, deklariranih libertarijanskih racionalista, treba razumjeti američko liberatrijanstvo kao takvo, smješteno između popularnijih ideologija demokrata i republikanaca, ma koliko i ono samo bilo podijeljeno na bezbrojne struje i podvrste unutar vlastitog političkog spektra. Na kraju krajeva, izvorna konstitucionalistička, libertarijanska ideja jest ideja Amerike kao takve te je na prostiru današnjeg SAD-a često znatno drugačija od definicije socijalističkog libertarijanizma (ne miješati s liberalizmom i libertinizmom!) Europe, kao krajnja ljevica u tzv. moralnim pitanjima i krajnja desnica u ekonomskim. U postavkama modernog američkog libertarijanizma ide se dalje od klasičnog šezdesetosmaškog slogana 'sloboda svima osim neprijateljima slobode', omogućujući slobodu čak i onima koji je ne daju drugima – zbog toga danas u SAD-u slobodno mogu djelovati čak i neonacističke skupine, kao i islamistički radikali okupljeni u Revolution Muslim, nedavno ozloglašeni time što su pred kamerama CNN-a podržavali ubijanje Amerikanaca i napade 11. rujna, iako im je sjedište u samom srcu New Yorka!

Skandal na vijestima

Kao moderna organizacija, Revolution Muslim djeluje i preko Twittera, na kojem su poručili 'neka Alah ubije Matta Stonea i Treyja Parkera i spali ih vječno u paklu', a komentari surfera na službenom webu organizacije kreću se od 'želio bih im prerezati grkljane hrđavim nožem kako bi bilo bolnije' do 'razapnimo ih i odsijecimo im ruke i stopala sjekirama'. Nije čudo što su im nepoznati počinitelji brzinom svjetlosti hakirali službene stranice, koje su posjetitelje preusmjeravale na crteže Muhameda s bombom u turbanu, jedne od spornijih karikatura iz danske ponude, koje uokviruju fotografiju ostarjelog muslimana koji ljubi dječaka u usta.

Libertarijanski stavovi Parkera i Stonea u potpunom su raskoraku s drugom stranom 'sukoba civilizacija', temeljeni na vjerovanju da svaka kritika putem satire, humora i umjetnosti mora biti apsolutno dozvoljena, baš kao što je ekstremistima dozvoljeno tweetati smrtonosne prijetnje, a upravo zbog toga autori 'South Parka' u svojoj se povijesti igraju ne samo sa svakim oblikom institucionalizirane religije na svijetu, već i s ateistima i Richardom Dawkinsom, uvijek pokazujući da su obje strane u pravu i krivu, tj. da svaka strana, sve dok ne zabranjuje drugoj postojanje i izražavanje mišljenja, ima pravo postojati i zastupati svoje stavove, ali i uvijek biti spremna podnijeti analizu, ismijavanje i kritiku.

Parker i Stone, kako piše TV kritičar Ed Bark, godinama razaraju 'licemjerje naglašavajući poruku libertarijanizma i tolerancije', što je temelj showa od njegovih početaka. Parker i Stone tako su svjesni da sukob postoji, ali je uvijek zdravije voditi ga bez hrđavih noževa i bombaša samoubojica – drugim riječima, bolje da se jedni drugima smijemo, nego da se ubijamo.