TV SUSRET SVJETOVA

Internet nije ubio televiziju, nego ju je oženio

'Funny Or Die', web projekt Willa Ferrella, započeo je svoj život na HBO-u, a i MTV također shvaća kako privući nove generacije stasale uz YouTube pa počinje puniti svoj sadržaj materijalima skinutim s interneta, u emisiji 'Pranked', koja se diči svojom 'demokratskom', web prirodom, uz geslo: 'bez producenata, bez profesionalnih montažera i profi snimatelja'

Već smo nekoliko puta na ovim stranicama pokušavali obrisati prašinu s kristalne kugle pa zaviriti u moguće verzije budućnosti televizije, prenošenjem i analizom projekcija koje godinama kruže ne samo web zajednicama i medijskom esejistikom, već i istraživanjima sve zabrinutijih medijskih konglomerata, čija bi budućnost mogla biti ozbiljno uzdrmana invazijom jeftine, kućne produkcije na skupocjene projekte mastodonskih televizijskih mreža - ili pak popravljena, barem u financijskom smislu, ako uzmemo u obzir koliko su one jeftinije od onog što televizija radi sada, onda kada ne radi reality.

'Funny Or Die'
Jedan od razloga zašto su TV serije, primjerice, u posljednje vrijeme bolje, zanimljivije, hvaljenije i svakako zrelije od komercijalnog kinoprograma upravo i jest taj da je televizija odlučila popuniti rupe zrelosti u pop kulturi koja nikada u povijesti nije bila baš toliko okrenuta djeci i zahtjevima tinejdžera, još uvijek najboljoj (čitaj: najprofitabilnijoj) publici, kada je industrija zabave u pitanju. Drugim riječima, u kino se idu gledati superheroji i zaljubljeni vampiri – na televiziji,gledamo Davida Duchovnyja ovisnog o seksu i obitelji koje plaćaju račune novcem od dilanja droge. To je jedan od trendova, ali ako je on uistinu posve generacijski, onda će neizbježno ostarjeti i konačno otići na vječna lovišta zajedno sa svojim gledateljima.

Nismo, dakle, jednom ovdje pisali o tome kakva će biti moguća budućnost televizije, odnosno hoće li budućnosti uopće biti na televiziji. Strahovi od internetskog preuzimanja većine publike i prihoda (na kraju krajeva, Ameri već kupuju TV-e s ugrađenim sustavom gledanja YouTubea i sličnih web-video-servisa na gigantskim ravnim ekranima) su opravdani, budući da su mobilnost, stalna dostupnost i korisničko generiranje željenih sadržaja (odnosno princip stvaranja i gledanja 'odozdo') novim generacijama postali zanimljiviji i bliži načini zabave od običnog, posve diktiranog konzumiranja servirisanog. Kad se klinci jednom oslobode ovisnosti o tuđim programskim šihtama, nametnutog tempa gledanja i konačno samih sadržaja koje stvaraju oni koji misle da znaju što publika želi, teško ih je natjerati da se vrate natrag u doba kada su njihovi roditelji sjedili pred malim ekranom i gutali ono što im se i kako odlučilo u određenom trenutku pustiti u kuću. Velika je to prijetnja tradicionalnoj televiziji, ali čini se da smrt televizije ipak neće biti tako brza i nagla. A kada se i dogodi, teško da će biti konačna i vječna.

Zapravo, kako se stvari sada kreću, televizija počinje sve više i više živjeti od posuđivanja s interneta, pri čemu sukob svjetova postaje suradnjom svjetova. Najveća hipnotička mašina 20. stoljeća neće samo tako baciti ručnik u ring borbe za prevlast nad audiovizualnim sadržajima, a borgovska asimilacija svakako je pametniji cilj od izravnog natjecanja ili ne-daj-bože predaje. Ne znamo je li riječ samo o tranziciji ili projekciji dobrog dijela budućnosti, ali činjenica jest da televizija u posljednje vrijeme počinje preuzimati internetske sadržaje, podarivši im novi život na klasičnim prijemnicima satelita i kabla.

celebritywonder.com

Naravno da televizija već neko vrijeme pronalazi inspiraciju na internetu, to i nije tako velika novost – primjerice, uspješna britanska serija 'Secret Diary Of A Call Girl' krenula je na kanalu ITV2 još 2007. godine, upravo kao ekranizacija iznimno popularnog bloga prostitutke 'Belle de Jour', s Billy Piper u glavnoj ulozi. Ove godine ušla je u treću sezonu, a otkupio ju je i američki Showtime. No ono što je nedavno MTV napravio svojom emisijom 'Pranked' odlazi korak dalje pa internet doslovno preljeva u svoj program, hvaleći se sloganom 'bez producenata, bez profesionalnih montažera i profi snimatelja', kao da uistinu smatra da nove, YouTube generacije ne žele autoritet tzv. profića, već kućne produkcije ljudi s kojima se mogu identificirati i ono još važnije, koje mogu ili prigrliti kao svoje virtualne prijatelje ili ih okrutno napasti u komentarima web verzije, prazneći svoje mentalno divljaštvo koje se do sada bez poznavanja mete kritike uglavnom svodilo na beskorisno urlanje pred TV ekranom.

U svojih 30 minuta, 'Pranked' u osnovi emulira klasični koncept skrivene kamere, predstavljajući MTV-jevoj publici ono što su možda već vidjeli na netu; razne šale, pošalice i podvale koje su osmislili i snimili tzv. obični ljudi, gledatelj i korisnici, bez ikakvog uplitanja profesionalaca. Sve to vode Streeter Seidell i Amir Blumenfeld, dvojac koji je već stekao multimilijunsku publiku na svojim stranicama CollegeHumor.com.

'Pranked'
No možda još bolji primjer ovog križanja svjetova dolazi iz radionice projekta 'Funny Or Die', slavljenog web-skeč-showa Willa Ferrella i Adama McKayja, koji su ga preko svoje produkcijske tvrtke Gary Sanchez Productions 2007. godine pokrenuli na webu. Razni videoskečevi snimali su se i postavljali na službene stranice, a korisnici bi pregledima i glasovima izravno utjecali na njihov status. Formula se pokazala itekako uspješnom – već prvi postavljeni skeč pogledalo je više od 60 milijuna ljudi (sa stalnim brojem posjeta od oko tri milijuna mjesečno), što je brojka o kojoj mnogi slični TV showovi mogu samo sanjati pa nije čudo da je HBO povukao 'Funny Or Die' u svoj program i počeo servirati tjedne, 30 minuta duge emisije (10 epizoda u prvoj sezoni), kompilacije skečeva koji variraju od loših i prosječnih do genijalnih (ali uglavnom se trude zadržati divlji, necenzurirani i nerijetko šokantni pristup koji su imali u svijetu internetske slobode), dok kroz njih defiliraju sigurni mamci za publiku, zvijezde u rasponu od samog Ferrella do Zooey Deschanel, Dona Cheadlea...

Prvu epizodu na HBO-u je pogledalo zasigurno manje ljudi nego prvi skeč na internetu, iako je prodajom HBO-u Gary Sanchez Productions zasigurno digao više love nego u svojem cyber-poduzetništvu. No vjerujemo da će broj gledatelja rasti kako svaku epizodu budu pogledali i svi oni milijuni koji nemaju pretplatu na HBO, ali zato znaju skidati divikse s weba – makar u takvoj situaciji neće rasti broj nula na računu ni Gary Sanchezu niti HBO-u. Internet vs TV – 1:1? Za sada se čini da je tako, mada druga runda uvijek može donijeti preokret, iako ne i brzi nokaut.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više