Razgovor s Danijelom Martinović naš je Boris Banović započeo pitanjem koje ga je itekako zanimalo - što joj leži bolje, pjevanje ili pisanje.

'Tu strast za pisanjem nosila sam u sebi, no nekako se nisam usudila. Odgurivala sam to, što zbog obaveza, što zbog nekakvih strahova. Jedno sam se jutro probudila i tako brzinski napisala taj jedan poetski zapis da uopće nisam bila svjesna što se dogodilo. Tada kao da je pukla neka brana i od tog trenutka do dandanas pisanje je sastavni dio svakoga mog dana', otkrila je Danijela, ne želeći zapravo odabrati samo jedno.

Budući da je nedavno izdala knjigu pod nazivom 'Tuširanje duše', logično je bilo da se dotaknu i toga, a Danijela je pojasnila o čemu je u njoj riječ. 'To je nekakvo moje promišljanje iz pozicije osobe koja je čitav život bila pod svjetlima reflektora i taj nekakav top je zapravo godinama, otkako sam bila djevojčica, bio uperen u mene. Paralelno sam imala potpuno drugačiji doživljaj stvarnosti svijeta, a koji je bio skriven od svih.'

Otkrila je i da se knjiga odlično prodaje, kao i da nije mogla ni zamisliti da će dobiti pozitivne kritike književnih kritičara u Hrvatskoj: 'U konačnici, ljudi koji mi šalju svakodnevno čudesne poruke... Ne postoji veća nagrada za mene.'

Na pitanje ima li danas više samopouzdanja nego prije 20 godina, splitska pjevačica je rekla: 'Sigurno. Dođeš u period života u kojem možeš apsolutno stati svugdje, ispred svakog, ispred sebe i ispred svijeta, ali s jednim lijepim mirom. Ne mislim pri tome na bahatu sigurnost, već upravo suprotno. Siguran si da si to što jesi.'

Kroz razgovor joj je Boris Banović otkrio i da je zovu 'hodajućim apaurinom', što ona nije znala, a onda ju je upitao kako izgleda kada se naljuti: 'Sve manje i manje se ljutim. Najčešće se naljutim zato što nismo u mogućnosti nešto iskomunicirati, što se ne znamo izboriti za sebe i svoj glas. Ljutnja nekako stanuje u nama.'