'Ljudima koji vole gledati dramu i jeftine filmske trikove zgodno je pokazati vojne uniforme na ulicama, oklopne transportere pred bolničkim vratima i slično. No vojska u najboljem slučaju zapravo može raditi tek policijski posao, a pitanje je jesu li joj prenesene policijske ovlasti. Najčešće nisu', kazao je Tabak za tportal.

'Istina je da svaka vojska ima određene medicinske kapacitete i da ima obuku za djelovanje u uvjetima biološke, kemijske ili nuklearne opasnosti - no oni su najčešće relativno skromni i radi se o aktivnostima koje nisu desetljećima uvježbavane. Vojska se može pobrinuti za svoje ljude jer ima sanitet i postrojbe koje se bave dekontaminacijom i slično, no vrlo je upitno može li se s time napraviti široka razlika, pogotovo u trenutku u kojem je nacionalni zdravstveni sustav mobiliziran i kada već treba raditi koordinaciju s policijom', dodao je Tabak.

Govoreći o konkretnom slučaju Srbije, kazao je da u toj državi tradicionalno postoji jaka Vojnomedicinska akademija i vojna bolnica - no da vojski u svakom slučaju nije mjesto na ulazima u bolnice.

'Taj potez treba pripisati njihovom ministru obrane Vulinu, koji čak i u stručnim krugovima u Srbiji periodično izaziva sablazan', objašnjava ovaj analitičar.

Tabak podsjeća da se na sjednicama Stožera civilne zaštite jasno moglo vidjeti da većinu operativnih zadataka u Hrvatskoj obavljaju ministri unutarnjih poslova i zdravstva, ali prije svega stručnjaci iz zdravstvenog sektora - kako zapravo treba i biti.

'Tamo smo mogli vidjeti i dr. Borisa Zdilara, zaduženog za vojno zdravstvo, koji je izvijestio o virusu unutar Oružanih snaga kao predstavnik njihovog specijaliziranog dijela. To je sve što u ovom trenutku treba angažirati, a sve ostalo je šou i predstava. Ni u svijetu ni kod nas nema društvene panike i nema sloma sustava, naprosto nema potreba za naoružanim prstenima iz kojih bi se teškim naoružanjem valjda pucalo na virus', zaključuje Tabak.