Ukida se mostarina na Krčkom mostu, Autocesta Rijeka-Zagreb pripaja se HAC-u

Pripajanje ARZ-a HAC-u, prema njegovim je riječima dio opsežnog programa restrukturiranja cestarskog sektora u Hrvatskoj, započetog prije tri godine, kojim je do sada već objedinjena naplata cestarina na autocestama kojima upravljaju HAC i ARZ te su reprogramirane kreditne obveze ovih dviju tvrtki koje su u tom trenutku iznosile više od 3,7 milijardi eura, uz reprogram obveza Hrvatskih cesta, s kojima je ukupan dug cestarskog sektora iznosio pet milijardi eura, javlja Novi list.

Ukupan dug HAC-a iznosio je 2,93 milijarde eura, a ARZ-a 800 milijuna eura, uz visoke kamatne stope. Za reprogram dugova Republika Hrvatska je izdala euroobveznice u vrijednosti milijardu i 252 milijuna eura, uz kreditno zaduženje kod domaćih banaka u iznosu od 1,8 milijardi eura, a ukupni bi dug od pet milijardi eura trebao biti otplaćen do 2030. godine.

Sniženim kamatnim stopama u odnosu na kredite koji su otplaćeni reprogramom, ukupne su uštede samo u HAC-u oko 30 milijuna eura godišnje, a restrukturiranje se provodi i kroz smanjenje broja zaposlenih, na dobrovoljnoj bazi, uz otpremnine, čime je u tri godine broj zaposlenih u HAC-u smanjen za više od deset posto.

'Otpuštanja i viškova neće biti. Nastavit ćemo sa smanjivanjem broja zaposlenih kroz dobrovoljne odlaske, uz poticajne otpremnine, ali proglašenja tehnoloških viškova i masovnih otpuštanja neće biti', rekao je ministar Oleg Butković.

Objedinjavanjem dviju tvrtki stvorit će se, dodaje, uvjeti za ukidanje naplate cestarine na Krčkom mostu koja je dosad bila predmet raznih političkih, ali i građanskih inicijativa u kojima je, s pravom, traženo da prelazak Krčkog mosta bude besplatan, kao i prelazak bilo kojeg drugog mosta u Hrvatskoj.

Inače, od naplate cestarine na mostu koncesionar je godišnje zarađivao oko pedeset milijuna kuna, dok su prosječni troškovi njegova održavanja iznosili između deset i petnaest milijuna, što je u javnoj raspravi bio dodatni argument za ukidanje cestarine na mostu čiju su izgradnju dobrim dijelom financirali stanovnici regije kroz samodoprinos, a ostatak potrebnih sredstava bio je osiguran kreditom otplaćenim prije trideset godina.