On je, naime, još sredinom prošle godine službeno zatražio da gradovi i općine dobiju ovlasti oko reguliranja rada noćnih klubova na svome području, prije svega u zonama zaštićenih kulturno-povijesnih cjelina - preciznije, da se u gradskoj jezgri ne mogu otvoriti novi klubovi bez suglasnosti jedinica lokalne samouprave.

Pored toga, Šuta je od Glavine zatražio da se noćnim klubovima propiše obveza postavljanja automatskih brojača ulazaka i izlazaka u objekt kako bi se u realnom vremenu bilježio stvarni broj osoba koje se u njemu nalaze, te sankcioniranje na način da nakon trećeg kršenja dozvoljenih kapaciteta takav ugostiteljski objekt gubi minimalne tehničke uvjete, odnosno dozvolu za rad.

Zatraženo je i da se noćnim klubovima uvede obveza postavljanja video nadzora kako bi se u njima povećala sigurnosti, no nijedan od prijedloga gradonačelnika Splita nije uvršten u nacrt Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koji je upravo danas stavljen u javno savjetovanje

Gradonačelnik Tomislav Šuta nije bio dostupan za komentar, no preko gradskih službi uputio je kratak i znakovit komentar:

'U procesu javnog savjetovanja Grad Split će uložiti svoje primjedbe i prijedloge, za koje očekujemo da budu razmotrene i usvojene.'

Tri noćna kluba koja djeluju u strogom centru Splita, od kojih su dva unutar zaštićene povijesne jezgre, već nekoliko godina smatraju se izvorom nereda u kasnim satima, kada njihovi mladi posjetitelji remete mir i često izazivaju bijesne reakcije lokalnog stanovništva. Klubovi redom imaju dozvolu za rad do 5 ili 6 sati ujutro i premda bi se sve to trebalo odvijati u zatvorenom prostoru, problem predstavljaju gužve, buka i nered kod dolaska ili odlaska posjetitelja.

Neki klubovi u više su navrata imali višestruko više gostiju u odnosu na svoj maksimalan kapacitet, a u nekima su se događali ozbiljni incidenti.

Za razliku od 'običnih' kafića, barova, pivnica i drugih kategorija ugostiteljskih objekata, gradska uprava nema ama baš nikakvih ingerencija nad radom noćnih klubova na svom području: minimalne tehničke uvjete za početak njihovog rada izdaju županije, a radno vrijeme i svi ostali aspekti reguliraju se zakonom, odnosno na državnoj razini.

Još je prethodna splitska vlast na čelu s Ivicom Puljkom zahtijevala da gradovi i općine dobiju ovlasti regulirati prodaju alkohola u trgovinama u noćnim satima u tzv. 'liquor shopovima', te da im se omogući reguliranje uvjeta za otvaranje i rad noćnih klubova na svom području, no bivali su odbijeni. Nakon promjene vlasti novi gradonačelnik Tomislav Šuta Vladi je postavio slične zahtjeve.

Ministarstvo gospodarstva Ante Šušnjara nakon početnog lutanja usvojilo je njegove prijedloge, te će u Zakonu o trgovini biti propisano da gradovi mogu ograničiti prodaju alkohola u trgovinama u određenim zonama i u određenom vremenu, no Tonči Glavina i dalje se opire.

On je ranije neslužbeno poručivao da bi se problem noćnih klubova mogao riješiti dokumentom nazvanim Plan upravljanja destinacijom, kojega trebaju usvojiti svi gradovi, no radi se o dugotrajnom postupku sa zasad neizvjesnim ishodom. Nije jasno zbog čega Glavina tvrdoglavo inzistira da se o noćnim klubovima u samom centru Splita odlučuje u - Zagrebu.

Ukoliko bi Šutin prijedlog i bio usvojen u originalnom, on se ne bi mogao primjenjivati retroaktivno i vrijedio bi tek za buduće noćne klubove, a ne i spomenuta tri koja danas rade. Međutim, jasno je da bi uz striktniju kontrolu kapaciteta i izvjesnije kažnjavanje oni dugoročno bili osuđeni na selidbu izvan strogo zaštićene stare gradske jezgre.

Splitska oporba predvođena Bojanom Ivoševićem u međuvremenu je pokrenula novu inicijativu: u sklopu javnog savjetovanja o izmjeni komunalnih propisa predlažu da Gradsko vijeće generalno zabrani konzumaciju alkohola u ovoj zoni, izuzevši Rivu, čime bi za spomenuta tri noćna kluba poslovanje na toj lokaciji postalo neisplativo.