Ivan Malić, analitičar i autor bloga koji se bavi temama tehnologije i ekonomije u poljoprivredi, ističe zabrinjavajuće probleme s financijskom pismenošću, niskom isplativošću i zanemarenim potencijalom sustava navodnjavanja u hrvatskoj poljoprivredi
U 2024. godini Hrvatska je uvezla poljoprivredno-prehrambene proizvode, pića i duhan u vrijednosti od čak 6,4 milijarde eura. Malić, koji je također informatički stručnjak, uvjeren je da bi zemlja mogla proizvesti barem polovicu tih proizvoda – ne samo za vojne potrebe, nego i za potrebe šire populacije, prenosi HRT.
„Hrvatska poljoprivreda suočava se s strukturnim problemima na svim razinama – od regulacije, zemljišnih resursa i tržišnih uvjeta do financijske situacije proizvođača. No ključni izazov leži u mentalnom sklopu, koji se teško mijenja i prilagođava tržištu“, ističe Malić.
Dodaje da naši poljoprivrednici i dalje proizvode primarne poljoprivredne proizvode poput pšenice, kukuruza i soje s vrlo niskom dodanom vrijednošću.
Vlastiti kombajn se ne isplati
Malić se često bavi ekonomskim analizama na svom blogu, a jedan od konkretnih primjera je isplativost posjedovanja kombajna.
„Ako imate 200 hektara zemlje, koristit ćete kombajn 89 sati godišnje, što znači da ćete ga otplaćivati 33 godine. A morate ga otplatiti u pet. To nema smisla“, objašnjava Malić.
Zaključuje da je posjedovanje kombajna isplativo tek na parcelama od 400 do 500 hektara, dok bi na manjim površinama najam bio financijski povoljniji. Time također ističe važnost bolje financijske pismenosti među poljoprivrednicima.
Neispunjeni potencijal domaće proizvodnje
Unatoč negativnim brojkama, mnogi poljoprivrednici i dalje se drže tradicije.
„Neki rade s pet hektara i ne ostvaruju značajan prihod, ali ne mogu odustati. S druge strane, imam rođaka koji s četiri hektara uspješno prehranjuje obitelj jer se prebacio na povrće i našao tržište. Ključ je spremnost na promjene“, kaže Malić.
vezane vijesti
Rentanje zemljišta je isplativije
U analizi isplativosti poljoprivrednog zemljišta, Malić uspoređuje vlasnike zemljišta i one koji rade na državnoj zemlji.
„Vlasnici kapitala u 2024. godini ostvarili su ispod 3% prinosa, dok su korisnici državne zemlje imali gotovo 6%. Dakle, prvi je bogatiji, a drugi pametniji. Zato postoji velika potražnja za državnim zemljištem“, objašnjava Malić.
On također vidi veliki neiskorišteni potencijal u navodnjavanju, osobito jer brojna polja pate od suše, dok se voda beskorisno izlijeva uz njih.
„Računao sam da bismo navodnjavanjem 500.000 hektara mogli povećati vrijednost poljoprivredne proizvodnje za više od dvije milijarde eura“, navodi on. Navodnjavana polja omogućuju veći broj žetvi u jednoj godini, što bi značajno podiglo ukupnu proizvodnju. Međutim, interes za ovakav sustav i dalje je nizak zbog visokih troškova, neznanja ili otpora prema promjenama.
Mladi ljudi dolaze s novim idejama
Malić vjeruje da se promjene mogu dogoditi, ali će biti potrebne kroz generacijski ciklus.
„Mladi ljudi dolaze s novim idejama. Njihovi roditelji su poljoprivredu razvijali tijekom 90-ih, dok su djeca danas bolje educirana, otvorenija za promjene i spremnija na prilagodbe“, optimistično zaključuje Malić.
Na kraju, skreće pozornost na društvene nepravde u sustavu koji pogoduje trgovinskim lancima i državi više nego poljoprivrednicima.
„Moj prijatelj mora prodati 14 kilograma pšenice kako bi u Zagrebu popio jedan čaj. Brašno prodaje za 16 centi, a država uzima 16 centi PDV-a. Sustav je postavljen tako da poljoprivrednici uvijek ostaju na dnu“, poručuje Malić.
