GOŠĆA NA ŠTETU DJECE

Stručnjaci ogorčeni na dekana Medicine zbog J. Reisman

  • Autor: Kruno Kartus
  • Zadnja izmjena 30.05.2014 14:50
  • Objavljeno 30.05.2014 u 14:25
Karolina Vidović Krišto i Judith Reisman

Karolina Vidović Krišto i Judith Reisman

Izvor: Pixsell / Autor: Borna Filic/PIXSELL

Znanstvenici su ogorčeni dolaskom u Hrvatsku Judith Reisman, profesorice s američkog radikalnog kršćanskog Sveučilišta Liberty, na turneju kojom promovira rigidne stavove, zablude i stereotipe o ljudskoj seksualnosti, i to na fakultetima, koji bi upravo takve provokacije trebali razbijati znanstveno dokazanim činjenicama

'Ne dirajte djecu', nova je kovanica, po uzoru na U ime obitelji, kojom grupa katoličkih fundamentalista suvremeni zdravstveni odgoj djece i mladih u školama nastoji prikazati kao napad na prava najmlađih, cjelovitost i opstanak obitelji iako pravne, političke i znanstvene činjenice govore upravo suprotno. Politika Katoličke crkve usmjerena je, praktički (kroz skrivanje pedofilije, suzbijanje seksualnosti) i načelno (kroz vjeronauk, dogme i sakramente) na kršenje ljudskih prava, počevši od dječjih.

O tome je među prvima progovorila dr. sc. Gorjana Gjurić, umirovljena pedijatrica i docentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U članku objavljenom na web-stranicama Centra za promicanje znanosti, humanizma i kritičkog razmišljanja, hrvatskog ogranka uglednog međunarodnog društva Center for Inquiry (CFI), doktorica Gjurić iznijela je niz argumenata zbog kojih bi dekani trebali onemogućiti predavanje Judith Reisman, radi zaštite znanstvenih i obrazovnih standarda fakulteta na kojima studiraju njihovi studenti.

No u prvom redu radi se o Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., koju je Republika Hrvatska prihvatila i provodi od 1993. godine.

'Katolički koncept spolnog odgoja koji gospođa Reisman protura napadima i blaćenjem školskog spolnog odgoja u Hrvatskoj i drugdje u potpunoj je diskrepanciji s mnogim pravima djeteta kako su ona formulirana u Konvenciji o pravima djeteta. To se najbolje vidi iz primjedbi koje je Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda dao na periodički izvještaj Svete Stolice o provođenju Konvencije', navodi dr. sc. Gjurić, koja u pitanje ne dovodi Reismaničin nastup moljenjem krunice pred Kamenitim vratima ili misu u Samostanu školskih sestara franjevki u Zadru, kao ni izlaganje na Isusovačkom fakultetu u Zagrebu.

Problem nalazi u promoviranju okorjelih crkvenih pravila o spolnosti, koje je u siječnju kao pogubne razotkrio Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda odgovoru na periodički izvještaj Svete Stolice o provođenju spomenute konvencije.

'Za aktualno gostovanje gospođe Reisman na Medicinskom fakultetu vrlo su značajne primjedbe Odbora na odnos Svete Stolice prema pravu adolescenata na ostvarivanje najveće moguće razine zdravlja, posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja. Odbor kritizira stav Svete Stolice o abortusu, koji 'očigledno predstavlja rizik za zdravlje i život trudnih maloljetnica', kao i stavove i prakse Crkve vezane uz kontracepciju, spolno i reproduktivno zdravlje i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA', istaknula je dr. sc. Gjurić.

U dokumentu odbor Ujedinjenih naroda poziva Papu da preispita svoj (a time i ranijih crkvenih vladara) stav o abortusu, da prevlada sve zapreke i tabue koji okružuju seksualnost adolescenata i ometaju adolescentima pristup informacijama o spolnosti i reprodukciji, uključujući one o planiranju obitelji i kontracepciji, o opasnostima rane trudnoće, o prevenciji HIV/SIDA i o prevenciji i liječenju spolno prenosivih bolesti, da osigura edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i prevenciji HIV/SIDA kao dio obaveznog kurikuluma u katoličkim školama, da je ona usmjerena adolescenticama i adolescentima i da se posebna pažnja pridaje prevenciji rane trudnoće i spolno prenosivih bolesti i tako dalje, što doktorica citira iz izvještaja objavljenog na stranicama odbora.

Na Reismaničin obilazak fakulteta reagirao je i prof. dr. sc. Slobodan Danko Bosanac, znanstveni savjetnik Instituta Ruđer Bošković i predsjednik CFI Hrvatska, pismom dekanu Medicinskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Davoru Miličiću. Ustvrdio je da dolazak te američke autorice ne doprinosi argumentiranoj javnoj raspravi o odgojno-obrazovnom sustavu, 'jer već u temelju djelatnosti organizatora predavanja iznošenje je eklatantnih neistina':

'Upozoravamo da rasprava bez znanstvenih dokaza otvara širok prostor manipulacijama. Osobe koje ne posjeduju ni minimum mjerljivih pokazatelja svoje znanstvene prepoznatljivosti ne mogu dobiti prostor u uglednim znanstvenim sredinama. Dovoljno je samo pogledati CV tih osoba u kojima se upravo gostovanja u takvim institucijama koriste za uspostavljanje 'znanstvenog' legitimiteta. Gospođi Reisman i sličnim osobama neće biti time uskraćena javna riječ u Hrvatskoj. Na tribinama koje organizira udruga 'Ne dirajte djecu' u prostorima izvan Sveučilišta može govoriti kako i koliko želi. Međutim na Sveučilištu u Zagrebu, njegovim fakultetima i, naročito Medicinskom fakultetu, mogućnost njezina nastupa u suprotnosti je sa znanošću, tolerancijom, humanizmom i suvremenim civilizacijskim vrijednostima kojih Sveučilište treba biti predvodnik. Uvjereni da Sveučilište u Zagrebu jest nositelj takvih vrijednosti, obraćamo Vam se s nadom da se predavanja i rasprave iza kojih ne stoje znanost i znanje neće održavati na Sveučilištu.'

'Uglednu dr. Reisman napadaju samo papige i necivilizirani ignoranti'

Akademik Davor Miličić, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu u intervjuu Jutarnjem listu objasnio je zašto je odlučio organizirati predavanje kontroverzne američke autorice Judith Reisman u prostorima fakulteta, protiv čega su se javno pobunili studenti, ali i stručnjaci. 'Učinio sam to na temelju osobne molbe zadarskoga nadbiskupa obavijestivši dekanski kolegij i vijeće fakulteta. Nitko od nas u tomu nije vidio ništa sporno', rekao je Miličić. Za kritičare Judith Reisman rekao je kako se boji da 'oni koji govore o njoj kao pseudoznanstvenici uopće ne poznaju njezin opus, nego to ponavljaju kao papige čuvši od nekoga drugog i prenoseći dalje'. Također je prozvao one koji osporavaju kvalifikacije kontroverzne Reisman da su necivilizirani.

Doktorica Gjurić podsjetila je još na korijene nauka, prevladane modernim spoznajama i dokazima, u kojem nove konzervativne snage, s uzorima poput profesorice Reisman, nalaze polazište za aktualan konzervativni udar na obrazovni sustav.

'Medicinski fakulteti i svi liječnici trebaju neprestano brinuti da ne zaogrću svojim znanstvenim autoritetom razne pseudoznanstvene postavke i tvrdnje. Povijest medicine ih na to upozorava. Jedan od poučnih primjera takvog zbivanja je tzv. 'masturbacijsko ludilo' ili 'masturbacijska histerija' iz XVIII. i XIX. stoljeća, kada su mnogi ondašnji eminentni liječnici udarili 'znanstveni' pečat vjekovnom antimasturbacijskom stavu Katoličke crkve i proglasili masturbaciju uzrokom ludila i svakojakih drugih bolesti, pa i smrti!' tumači doktorica Gjurić.

Za razumijevanje pokreta koji danas u Hrvatskoj sve agresivnije nastoji utjecati na odgoj mladih, njihovu seksualnost i prava bitni su sljedeći autori i djela koja je istaknula:

'Začetnik je bio znameniti švicarsko-francuski neurolog i vatikanski savjetnik Samuel August Andre David Tissot (1728-1797) koji 1760. godine objavljuje 'L’Onanisme', disertaciju o raznim bolestima uzrokovanim masturbacijom. Slijede ga drugi; William Acton (1813-1875), ekspert u području ginekologije, član britanskog Royal College of Surgeons, potom Richard Reiherr von Krafft Ebbing (1840-1902), izumitelj 'psychopathia sexualis', pa Sylvester Graham (1749-1851), John Harvey Kellogg (1852-1943.) i mnogi drugi slavni liječnici i profesori ondašnje medicinske znanosti. Tu je i Abraham Jacobi, kojeg smatraju ocem američke pedijatrije (npr. On Masturbation and Hysteria in Young Children Am J of Obstetrics. 8,1876, : 595-6 i 1876 218-38), koji masturbaciji pripisuje i dječju paralizu i reumatizam. Na takvoj medicinskoj 'znanosti' razvijeni su terapijski postupci za liječenje masturbacije koji su išli do prave torture: kauterizacija klitorisa i klitoridektomija za djevojčice, cirkumcizija i kastracija za dječake. Izmišljene su i patentirane razne sprave koje su djeci stavljane na genitalije, koje su nanošenjem boli sprečavale erekciju i masturbaciju.'

O tome Reisman ne treba voditi računa, jer kao američka državljanka ne mora poštovati UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, kao ni Somalija i Južni Sudan, jer su to jedine zemlje koje nisu prihvatile ovaj međunarodni dokument, za razliku od Hrvatske.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!