Ove glasine prisutne su u svim slojevima društva, od pobunjeničkih boraca, liječnika do običnih građana koji su bili u kontaktu s obiteljima žrtava silovanja.

Libijska psihologinja Siham Sergewa napravila je case study koji dokazuje da su te glasine istinite.

Sergewa posjeduje uznemirujuće slike za koje kaže da pokazuju navodne žrtve zlostavljanja – na jednoj se vidi kako netko gasi cigaretu na ženinim grudima, na drugoj se vide tragovi ugriza, a na nekoliko ostalih su vidljive tamne modrice.

Sergewa je prvi put čula da je netko prijavio silovanje kada ju je sva u suzama nazvala majka jedne pacijentice iz Ajdabiye.

Uslijedili su brojni telefonski pozivi od ostalih žena te je Sergewa odlučila da mora nešto učiniti.

Sergewa je otputovala u izbjegličke kampove koji se nalaze na libijskoj granici s Tunisom i Egiptom, gdje je tisuće ljudi potražilo utočište nakon sukoba. Uz pomoć volontera počela je provoditi ankete o mentalnom zdravlju u nastojanju da identificira one koji trebaju pomoć.

Upitnik je zahtijevao različite informacije, a jedno od posljednjih pitanja je bilo jesu li bile silovane i ako jesu, tko ih je silovao.

Sergewa kaže da je od 50.000 upitnika 295 žena priznalo da su bile silovane i sve su okrivile Gadafijeve vojnike.

Jedna žena je na poleđini upitnika napisala kako su je silovali pred očima muža, nakon čega su njega ubili.

Druga je napisala da želi zaboraviti što joj se dogodilo, a jedini način za to jest da počini samoubojstvo.

Neke su žene prepričale kako je bilo i slučajeva grupnog silovanja; žene bi danima držali zatočene u napuštenim kućama, gdje bi ih potom silovalo i po 15 muškaraca.

'Ja sam psihologinja i zaista sam se nagledala svakakvih stvari. Ali ponekad, nakon što odem od tih obitelji, sjednem u auto i plačem jer su priče toliko bolne', priznala je Sergewa.

Sergewa je svoja istraživanja, zajedno sa slikama i snimkama poslala Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) u Haagu, gdje trenutačno tužitelji istražuju optužbe da je Gadafijev režim koristio silovanje kao sredstvo rata.

Glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Luis Moreno-Ocampo rekao je za CNN prošlog tjedna da sud ima informacije o ženama koje su zaustavljane na kontrolnim točkama jer su nosile pobunjeničke zastave, nakon čega su ih pripadnici policije i bandi silovali.

Također je rekao da su koristili i drogu za silovanje.

'Postoje neke informacije da su Gadafijevi vojnici koristili Viagru, a to je isto kao i mačeta', rekao je Moreno-Ocampo.

'Viagra je sredstvo masovnog silovanja. Još istražujemo. Nismo još spremni predstaviti slučaj, ali se nadam da hoćemo u idućih mjesec dana', naglasio je Moreno-Ocampo.

Do sada je jedina poznata žrtva silovanja u Libiji Eman al-Obeidy, koja je svoju priču podijelila s javnosti.

Sergewa objašnjava kako postoji razlog zašto žene ne priznaju što im se dogodilo. Naime, silovanje se u libijskom društvu doživljava kao narušavanje obiteljskog ugleda. Žrtve silovanja pate u tišini, čak se boje priznati muževima ili roditeljima što im se dogodilo zbog straha da će biti napuštene.

Čak su i roditelji al-Obeidy ponosno najavili kako je jedan muškarac pristao u odsutnosti oženiti njihovu kćer. To je njihov pokušaj da spase obiteljski ugled.