Zagrebačka nadbiskupija donijela je na početku godine Odredbu o korištenju crkvenih prostora i prostorija na području Zagrebačke nadbiskupije i zabranila da se crkveni prostori i prostorije koriste za političke stranačke skupove i stranačko djelovanje. Naime, poznato je da će ova godina biti izborna godina te je Kaptol procijenio da treba javno objaviti, nešto manje od godinu dana prije samih izbora, da ne odobrava političke skupove pod vlastitim krovom
Ako se zna činjenica da je Katolička crkva nenacionalna zajednica koja na svijetu broji više od milijardu članova, da djeluje na svim kontinentima i da u državama okuplja vjernike koji se u političkom smislu različito deklariraju, postavlja se
pitanje treba li se uopće Crkva tako javno ograđivati od predizborne kampanje i zabranjivati političke skupove i stranačka djelovanja u svojim prostorijama? Ako malo više poznajemo situaciju u Hrvatskoj, odnosno kako dišu službenici Katoličke crkve (od biskupa do svećenika), onda je odgovor nažalost – da!
U Hrvatskoj se nerijetko mogu vidjeti upravo u predizborno vrijeme cijele procesije političara kako obilaze crkve, stoje u prvim redovima, a samo dan nakon nove Odredbe Zagrebačke nadbiskupije početkom godine ona je prekršena u zagrebačkoj crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu gdje je održana tribina Hrvatskog rasta (HRAST-a), političkog pokreta koji između ostalog vode dr. Miroslav Tuđman i dr. Josip Jurčević
Slučaj Bandić
Jedan od najsvježijih primjera kršenja neutralnosti Katoličke crkve, odnosno njezina vrha u predizbornoj utrci, mogli smo vidjeti na prošlim predsjedničkim izborima, posebno uoči drugog kruga u kojem su se za Pantovčak borili kandidati Milan Bandić i Ivo Josipović. Mnogi iz Crkve smatrali su svojom dužnošću da upozore one 'slabovidne' da se ne radi o utrci političara i različitih političkih svjetonazora, već o utrci deklariranog agnostika i deklariranog katolika.
Mnogi su u tome otišli i jako daleko, primjerice karizmatski svećenik Zlatko Sudac koji je nastupio u predizbornom spotu Milana Bandića i vjernicima katolicima poručio kako je njihova vjernička dužnost dati glas onome 'koji se ponosi križem Isusa Krista', kako je osjećajno zavapio u spotu u kojem je kod jednog dijela gledatelja izazvao strah, kao da je riječ o prijetnji samim sudnjim danom ukoliko na izborima u 'katoličkoj' zemlji pobijedi agnostik, a kod drugih gledatelja izazvao gnušanje i kao crkveni službenik dodatno srozao ugled Crkve u društvu zbog neumjesnog miješanja u predizbornu kampanju.
Na sam dan drugog kruga predsjedničkih izbora GONG je obavijestio kako je dobio popriličan broj poziva i e-mailova koji se odnosio na postupanje dužnosnika Crkve koji su vjernicima na misama sugerirali da glasuju za Milana Bandića, a vjernicima je u određenim župama dijeljen i letak pod naslovnom 'Zašto Ivo Josipović NE!'. Dakako, slični slučajevi događali su se i na prethodnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima gdje su brojni svećenici iskoristili oltar kako bi vjernicima, umjesto aktualizacije nedjeljnih čitanja u vjerskom smislu, odaslali političke poruke i sugestije.
Slučaj Bozanić
Ipak, najupečatljivije kršenje neutralnosti Crkve po pitanju političkih predsjedničkih kandidata priuštio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je tek nekoliko dana prije dugog kruga predsjedničkih izbora na Kaptolu ugostio predsjedničkog kandidata Bandića. Naime, u Crkvi u svijetu postoji pravilo da se nekoliko dana prije samih izbora ne ugošćuju nikakvi kandidati, političari i stranački ljudi, no toga se nije pridržavao i zagrebački nadbiskup koji se svojim postupkom nakon objave rezultata izbora svrstao na stranu gubitnika i time zasigurno izgubio kako u odnosu prema svim onim vjernicima katolicima koji su svoj glas dali Ivi Josipoviću, tako i u samom odnosu s Pantovčakom i predsjednikom Josipovićem kojemu zasigurno nije bilo drago da se vrh Crkve, prema kojoj se on uvijek vrlo korektno ponašao, otvoreno svrstao uz protukandidata Bandića stigmatizirajući tako Josipovića kao neprikladnog kandidata za predsjednika zemlje u kojoj su većina građana katolici.
Sada je taj isti kardinal, kao da se radi o izricanju kakve samopokore i kajanja, odobrio dokument kojim se zabranjuje korištenje crkvenih prostora za stranačke skupove i politička djelovanja tijekom predizborne kampanje. Pritom se naglašava odredba Zakonika kanonskog prava koji ističe da je 'dužnost prezbitera usklađivati različita mišljenja i djelovanja tako da se u zajednici vjernika nitko ne osjeća tuđincem'.
Ne radi se o revolucionarnom dokumentu
No upravo je dosadašnja praksa Katoličke crkve pokazala kako u predizbornoj kampanji nije sve dozvoljeno samo političkim kandidatima već i katoličkim službenicima koji zloupotrebljavaju svoj položaj, oltar, liturgijsko slavlje te crkvene prostore kako bi vjernicima sugerirali što bi, odnosno koga, kao katolici trebali zaokružiti na glasačkim listićima. Ako sve te zlouporabe položaja i kršenja Zakonika kanonskog prava svih ovih godina nisu rezultirale nijednom sankcijom unutar Crkve, onda je teško za očekivati da će najnoviji dekret Zagrebačke nadbiskupije nešto promijeniti. A ako na sve to dodamo činjenicu da nije riječ o dokumentu Hrvatske biskupske konferencije, već samo Zagrebačke nadbiskupije, može se postaviti pitanje zašto svi hrvatski biskupi nisu donijeli i potpisali dekret kojim bi u po cijeloj Hrvatskoj, svakom svećeniku i sebi samima zabranili političko agitiranje tijekom predizborne kampanje?
Ovako, nažalost, Odredba o korištenju crkvenih prostora i prostorija na području Zagrebačke nadbiskupije predstavlja samo dobar marketinški trik Zagrebačke nadbiskupije kojeg će se pridržavati svi oni koji su i dosad u Crkvi bili neutralni, a kršit će ga svaki onaj crkveni službenik koji će poželjeti uoči ili na sam dan parlamentarnih izbora vjernicima prozboriti o tome zašto bi trebali povjeriti svoj glas ovom ili onom političaru i stranci.
