U razgovoru s Ninom Kljenak na N1 istaknula je da se mjere prisile u hrvatskim psihijatrijskim ustanovama koriste prečesto. 'Kad govorimo o ovoj temi, ne smijemo zaboraviti da govorimo o najranjivijim osobama, o osobama kojima je nekada problem požaliti se u bolnici jer znaju da će doći opet, kao i njihovim obiteljima. To su situacije koje su izuzetno teške jer su u boli, patnji i jednostavno im treba pomoći', rekla je Roksandić.

Upozorila je da se mjere prisile u Hrvatskoj koriste previše te da bi u psihijatrijskim ustanovama trebalo biti više načina komunikacije kojima bi se situacije mogle smiriti.

'To nije iznenađenje, nije da smo na cesti i našli smo neku nasilnu osobu. Kad osoba dolazi u psihijatrijsku ustanovu, nema iznenađenja da će u određenom trenutku nekima od njih trebati mjere prisile', pojasnila je za N1.

Bolnice moraju obavještavati obitelji i nadležna tijela

Roksandić je istaknula da su psihijatrijske ustanove obvezne izvještavati Povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama o primjeni mjera prisile, no da to ne čine sve ustanove. Naglasila je i da nakon svake primijenjene mjere prisile bolnice moraju obavijestiti zakonskog zastupnika, osobu od povjerenja pacijenta i etičko povjerenstvo.

'Ako je neka meni bliska osoba doživjela mjere prisile, to netko treba znati', poručila je. Dodala je da Povjerenstvu izvješća u pravilu stižu zbirno, dvaput godišnje, dok se u slučaju djece moraju dostaviti odmah.

Prema njezinim riječima, izvješća su važna, ali sama po sebi nisu dovoljna. Nakon svake primjene mjere prisile potrebno je analizirati što se dogodilo, koliko je mjera trajala i zbog čega je bila potrebna.

'Postoji cijeli niz protokola, mora se znati tko je vođa tima. Ne možemo imati krizne situacije, a da ne znamo tko je voditelj tima', rekla je. Dodala je da broj mjera prisile u Hrvatskoj kontinuirano pada zahvaljujući edukacijama, ali upozorila da je i jedan slučaj nepravilne primjene dovoljan razlog za ozbiljnu zabrinutost.

'Dovoljna je jedna mjera, ako je napravljena na način, blago je reći, nepropisno, na okrutan i ponižavajući način", istaknula je.

Pokazati empatiju i zaštitu

Govoreći o snimci postupanja osoblja prema Perišu i reakcijama drugih osoba koje su bile u sobi, Roksandić je rekla da je bila šokirana onime što je vidjela. Kazala je da za takvo postupanje nema opravdanja te se zapitala je li osoblje došlo u situaciju da više ne prepoznaje trenutak u kojem pacijentu treba pružiti empatiju i zaštitu.

Posebno ju je, kako je rekla, šokirala nonšalancija osoblja koje je ušlo u sobu, vidjelo jastuk na glavi pacijenta i potom otišlo.

"Vođa tima je zadužen da pazi na glavu i vitalne funkcije. Ovisi o stanju ili agresivnosti pacijenta na kojem se primjenjuju mjere prisile. To mora biti zadnje sredstvo, kad je napad na život i zdravlje", objasnila je. Naglasila je da bolnica mora osigurati stalno praćenje vitalnih funkcija pacijenta tijekom primjene mjera prisile.

'Nemoguće je da vođa tima ne gleda što se događa. Jastuk ne može biti pisano, nepisano ili bilo kakvo pravilo. Mene su šokirale izjave da se to koristilo kao nepisano pravilo', zaključila je Roksandić za N1.

.