Patković, umirovljen u činu pukovnika, osuđen je jer je potkraj siječnja 1993. godine u selu Dusina na području tadašnje općine Zenica, kao zapovjednik 2. bataljuna 7. muslimanske brigade Armije BiH postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava i odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.

Optužnica ga je izravno teretila da je 26. siječnja 1993. godine nakon što je Armija BiH zauzela Dusinu iz vatrenog oružja ubio zapovjednika HVO-a Zvonka Rajića koji je ranjen ležao na zemlji a sudsko je vijeće ocijenilo kako je izvan razumne sumnje dokazano da je Patković i počinio taj zločin.

Među ključnim svjedocima na koje se pozvala tužiteljica Sanja Jukić kada je u završnoj riječi zatražila osuđujuću presudu bio je Srećko Krišto koji je potvrdio kako je vidio da je Rajić ranjen a Patkovića je identificirao kao čovjeka koji mu je naknadno prišao i rekao: "Ja sam vam ubio komandanta, eno ga tamo smrdi".

Pucao je u ranjenika

"Opisao je kako je izgledao taj čovjek, šta je imao na sebi, šta je imao od naoružanja, prepoznao ga na fotografijama i rekao da je to Patković”, kazala je Jukić.

Da je osobno vidio kako Patković puca u ranjenog Rajića tvrdio je i svjedok koji je iskaz dao uz zaštitu identiteta. Patković se tijekom dokaznog postupka branio tvrdnjom da u vrijeme kada je Rajić ubijen nije bio blizu tog mjesta odnosno da se u Dusini kratko zadržao u prolazu.

Suđenje Patkoviću trajalo je nešto manje od dvije godine a optužnica je podignuta u rujnu 2024. godine. Obrana i tužiteljstvo na prvostupanjsku presudu imaju pravo žalbe a Patkovićeva odvjetnica Lejla Terzimehić odmah nakon izricanja presude novinarima je potvrdila kako će uložiti žalbu.

Sam Patković nije bio u sudnici na izricanju presude. Zločin u Dusini, kada je nakon napada Armije BiH na to selo zarobljeno i protjerano četrdesetak hrvatskih civila a ubijeno deset pripadnika HVO-a, do sada je sudski epilog dočekao samo kroz presudu kojom je na 14 godina zatvora osuđen bivši pripadnik Armije BiH Vehid Subotić.