Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković na komemoraciji u Jasenovcu paradno su prošetali pred kamerama i demonstrirali da je napokon došlo do famoznog 'zatopljenja' njihovih odnosa, u sapunici koju Hrvatska prati (i koja je evidentno zamara) već godinama.

U međuvremenu je stigla potvrda da će se nakon višegodišnjeg zastoja u svibnju održati sjednica Vijeća za obranu, a danas je tportal doznao da će i Milanović i Plenković u subotu otputovati u Rim kako bi prisustvovali pogrebu pape Franje. Premijer i predsjednik neće putovati zajedno u vladinom zrakoplovu, usuglašeno je između Banskih dvora i Pantovčaka.

Što stoji iza zatopljenja odnosa

Politički analitičar i komunikacijski stručnjak Maro Alavanja smatra da iza naoko ležernog ćakulanja u Jasenovcu stoje tjedni i mjeseci pripreme s obje strane.

'Razni analitičari i predstavnici različitih političkih opcija, uključujući vladajuće i oporbene, mjesecima i godinama zahtijevali su da dođe do zatopljenja na ovoj relaciji. Dogodila da potpuna promjena geopolitičkih odnosa i Hrvatska si naprosto ne može dopustiti da postane talac dva ega koja stoluju na dva brda, stoga se već dulje vrijeme sugeriralo da treba uspostaviti zdrav proces i dijalog koji ne mora biti na osobnoj razini, nego primjerice na razini šefova njihovih ureda Zvonimira Frke Petešića i Orsata Miljenića. Po mojim informacijama, to se i dogodilo', kaže Alavanja za tportal.

On upozorava da u promijenjenim globalnim odnosima diplomati imaju novu funkciju, znatno važniju od svečane i protokolarne: oni su ključni izvor informiranja o geopolitičkim kretanjima i pripreme formiranja stavova na međunarodnoj razini. Hrvatska stoga naprosto ne smije imati otpravnike poslova i obične birokrate na važnim veleposlaničkim mjestima i to će se vrlo brzo promijeniti, predviđa ovaj analitičar.

'Osim toga, tu je suradnja na području obrane: Plenković i Milanović morat će uskladiti svoje stavove oko Ukrajine, ali recimo i oko povećanja izdvajanja za obranu, oko čega zapravo postoje i načelne dileme. Hoćemo li se naoružavati samo da bismo udovoljili prohtjevima vojne industrije ili možda doista očekujemo ratove ili pak samo ispunjavamo birokratske zahtjeve NATO-a? Ima li smisla kupovati skupe tenkove koje se može uništiti vrlo jeftinim dronovima? To su strateška pitanja na koja se mora pronaći odgovore', kaže Alavanja.

'Komuniciranje u Jasenovcu je pomno isplanirana poruka'

Vojna hijerarhija, dodaje, očekuje da između nositelja vlasti vlada pristojna i civilizirana atmosfera kako bi se mogle donijeti važne i teške odluke, a ne da načelnik Glavnog stožera trčkara između premijera i predsjednika nastojeći udovoljiti obojici umjesto da se bavi svojim poslom. Milanovićevo i Plenkovićevo komuniciranje u Jasenovcu, smatra Alavanja, sigurno je pomno isplanirana poruka javnosti, a isto tako je planirano popraćena i vizualno i tonski - dakle zabilježeno je da su između ostalog razgovarali o Papinoj smrti, umjesto da se, kao dosad, s Pantovčaka i iz Banskih dvora šalju priopćenja za javnost. U metasimboličkom smislu sjajno je da se to dogodilo baš u Jasenovcu, kaže Alavanja.

Izvjesno zajedničko putovanje predsjednika i premijera u Rim pozdravlja kao građanin, ali ga ne zanima protokolarni aspekt, već suština i eventualne koristi koje to može donijeti državi.

'U tom odnosu između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića trenutno se zadovoljavamo mrvicama normalnosti. Ukupno, radi se o potpunom nonsensu bez kojega smo sasvim komotno mogli živjeti, ali u ovom slučaju noga u dupe zbilja jest korak naprijed', kaže sugovornik tportala. Alavanja se djelomično slaže s ocjenom da je Plenković pristao na približavanje neposredno uoči lokalnih izbora jer je shvatio da se zapravo radi o frontu koji mu nikako nije potreban. 'Nakon onog izbjegavanja čestitanja na pobjedi na izborima i nakon svega što se događalo u tom emocionalno nabijenom sukobu ega, premijer je očito procijenio da mu približavanje predsjedniku u najmanju ruku ne može škoditi. Povrh svega, sigurno je svjestan toga da je i samim građanima dosta njihovih besmislenih bitaka', zaključuje Alavanja.