Ovaj ili onaj boy bend postane jako popularan. Curice vrište. Dečkići škrguću zubima. Dečkići, skupa s onim curicama koje ne vrište, boy bend spominju kao krunski primjer kako je glazba otišla kvragu.

Dovoljno sam star da sam imao prilike tom procesu posvjedočiti već i više puta u životu, tako da se mogu samo nasmiješiti kad u nekom kutku interneta naletim na hrpu zapjenjene mladeži koja se ponaša kao da uspjeh nekog novog boy benda proriče smak svijeta!No ono čemu sam također imao prilike posvjedočiti su i momenti kad boy bend snimi pjesmu koja dotakne srca i velikog broja ljudi izvan kruga njihove standardne publike; pjesmu koja ih nadživi i postane pop-evergrin, razveden od mnogima problematičnog imidža i koncepta grupe.

A kako smo usred prve istinske boy bend groznice nakon dobrih desetak godina, palo mi je na pamet pitanje - jesu li One Direction i The Wanted možda već izdali svoje buduće evergrine?OK, krenimo od najvećih igrača iz zadnjih par desetljeća. NKOTB su jedan od najgorih proizvoda u svojoj tržišnoj kategoriji ikada, i mislim da je sasvim fer što nemaju nijedan trajn(o voljen)i hit koji bi ih izvukao iz ladice 'LOL NJU KIDSI!!'.

Take That imaju 'Back for Good', koja ne samo da je svojedobno ugodno iznenadila mnoge skeptike i hejtere, nego je u međuvremenu i postala nezaobilazna stavka na playlistama prosječnih svaštarskih radio-stanica. 'I Want It That Way' Backstreet Boysa se zna pojavljivati na listama naj pjesama devedesetih (VH1), pa i naj pop-pjesama ikada (Rolling Stone), dok na youtubeu ima 47 milijuna pregleda.

'N Sync su svakako imali konja za ovu utrku, ali su naposlijetku ostali kratkih rukava, zasjenjeni em bombastičnijim hitovima iz iste radionice za druge izvođače (BSB, Britney), em spektakularnim solo-uspjehom Justina Timberlakea.

A One Direction trenutno imaju... 'What Makes You Beautiful'. Jedna bitna značajka koju pjesma dijeli s 'Back For Good' je nedostatak jakog trendovskog pečata: 'WMYB' je pop-rock kakav je mogao biti snimljen i prije pet, deset ili petnaest godina, a 'BFG' – s ritmičkom podlogom svedenom na minimum minimuma – kao da je bila svjesno dizajnirana za što uspješnije izmicanje zubu vremena.

'I Want It That Way' je u tom pogledu sa svojim kobajagi hip hop ritmom bila možda malo manje oprezno dizajnirana, no kako su kobajagi-hip hop ritmovi do danas ostali lingua franca MOR-a – zahvat se na dulje staze definitivno isplatio.Ako bi, međutim, prihvatili procjenu da su 'Back for Good' i 'I Want It That Way' najveći boy bend-evergrini iz zadnjih 20 godina, to onda baš i nije ohrabrujući znak za One Direction jer 'What Makes You Beautiful', za razliku od spomenute dvije pjesme – nije laganica!

Što se može, energičnije pjesme boy bendova u pravilu ostaju u lijepom sjećanju samo njihovim izvornim fanovima, dok ostatak slušateljstva oformi labavi konsenzus oko neke balade i uglavnom se pravi kao da ovo ostalo nikada nije postojalo... U redu, ne mora se ni povijest baš svaki put ponavljati, sigurno nisam jedini koji je s laganim zakašnjenjem pokleknuo pred orijaškim refrenom 'What Makes You Beautiful', i ako bi dovoljno ljudi isto tako s laganim zakašnjenjem reklo: 'Čekaj, stani, jebote... pa ovo je dobro!' – ulazak u kanon popa ne bi bio nemoguć.

Ali čisto sumnjam: ako i imaju evergrin u sebi, taj vjerojatno tek slijedi.

'Glad You Came' The Wanted je, pak, nešto na što se zapravo i ne nailazi tako često - energičan boy bend-hit rađen po kalupu aktualnog popa za šire mase.Naime, boy bendovi se ne lansiraju s ciljem osvajanja šireg slušateljstva: na njima je da kod svojih maloljetnih obožavateljica stvore osjećaj pripadnosti ekskluzivnom klubu, a ta ekskluzivnost obično podrazumijeva i specifičan zvuk, drugačiji od ostatka pop-krajolika, bilo da je pomalo anakron (One Direction, Jonas Brothers) ili da se radi o up-to-date sastojcima u koktelu kakav se drugdje ne nudi (hitovi BSB i 'N Sync iz švedske manufakture).

A s 'Glad You Came' The Wanted su se odrekli te ekskluzivnosti, pokušavši biti – svačiji.Naravno da je 'Glad You Came' samo kap u moru dance-pop hitova po kojima ćemo pamtiti ovu eru: konkurencija je poprilično velika, i svatko normalan bi se kladio da će se u kolektivnoj memoriji prije zadržati neki od puno većih hitova, recimo, Lady Gage ili Katy Perry... No stvar mi je baš dobra, i ne bih se bunio ako bi nekim slučajnim slučajem postala evergrin.

Iako garant neće.(Baš sam nešto poptimističan ovaj put, jelda!)