Kada je objavljena prva publicistička knjiga Thila Sarrazina 'Deutschland schafft sich ab', Njemačka je bila usred velike društvene debate o useljavanju, strancima, intergraciji i multukulturalnosti (koju je, zlokobno, kancelarka Angela Merkel proglasila mrtvom), pa ne čudi što je provokativan tekst s ksenofobnim tezama postao milijunski bestseler. Ekonomist Sarrazin - političar SPD-a drugog ešalona, koji je dogurao do uprave Bundesbanke - uspio je svoje predrasude prema strancima izraziti kroz inzistiranje na statistikama, iz kojih je izvlačio upitne zaključke poput onoga da su muslimani manje inteligentni od Nijemaca, a statusu kontroverznog političkog celebrityja pomogle su i izjave o tome kako ne želi da njegova unuka živi u državi s mnogo minareta.

Sarrazin je uspio na koliko-toliko civiliziran način izraziti rasističke teze poput genetski naslijedne inteligencije, koja je, eto, viša kod Nijemaca, te zavapiti kako će useljenici u konačnici dovesti do propasti Njemačke. Čak se i predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel, danas vicekancelar, morao susreti u TV-duelu s odmetnutim članom Thilom Sarrazinom, dugogodišnjim senatorom za financije u Berlinu, kako bi socijaldemokrate u očima javnosti odvojio od takvih teza.

Bio je to vrhunac društvene moći Thila Sarrazina, kojemu se očito svidjelo biti u centru pažnje njemačke javnosti, da isto pokušava i u 2014., objavom publicističke knjige 'Der neue Tugenterror' koja se ponajviše bavi time zašto su svi nekoć napali Sarrazinovu prvu knjigu! 'Novi teror vrline' bavi se navodnim ograničavanjem slobode mišljenja u njemačkom društvu zbog političke korektnosti i glumljenja plemenitosti, no prve kritike optužuju Sarrazina da se ponajviše bavim samim sobom i glumljenjem žrtve. Autor optužuje da 'u Njemačkoj vlada teror političke korektnosti' te da se sve žrtvuje idealu 'društvene jednakosti, a svako se isticanje različitosti naroda, rasa i kultura smatra amoralnim'.

Prema pisanju ljevičarskog tjednika Die Zeit, u pitanju su tvrdnje na nivou loše shvaćenog 'osnovnog Nietzschea i srednjoškolskog Freuda', iako se Sarrazin potrudio spomenuti i Rousseaua, Marxa, Orwella i brojne druge mislioce. Podsjeća se i da je navodno ušutkani Sarrazin gostovao u svakom mogućem televizijskom talk showu, da objavljuje tekstove u Frankfurter Allgemeine Zeitungu (FAZ), a izvadak njegove knjige se prije lansiranja ekskluzivno pojavljuje u visokotiražnom tabloidu Bildu, te da je odlično zaradio u svemu tome, pa nema govora o 'uništenju egzistencije' kako je to paranoidno opisao Sarrazin. On naročito zamjera kancelarki Angeli Merkel što je njegovu prvu knjigu ocijenila kao opasnu, uzimajući to kao krunski dokaz 'medijskog poravnavanja mišljenja' u ime 'postulata jednakosti'. Pa se, naravno, u 'Novom teroru vrline' spominje i Staljin, čije metode Sarrazin pripisuje svojim protivnicima.

FAZ pak napominje da se Sarrazin vidi kao žrtva u stilu progona vještica, a novinare proglašava 'više lijevo usmjerenim od naroda', što se i u Hrvatskoj može često čuti. Autoru se zamjera što je u istoj rečenici kao primjere terora jednakosti naveo zahtjeve da se ukinu ocjene u školi, naprave prilazi za invalide i uvedu ženske kvote, pa je konačni zaključak da se Sarrazin ponaša baš onako kako zamjera svojim protivnicima. On je zapravo 'apostol nejednakosti', zaključuje Frankfurter Allgemeine.

No na kraju će jedino biti važno kako se Sarrazinova nova knjiga prodaje. Puštena je u promet 24. veljače, prve promocije su već održane, slijede i pojavljivanja na TV-u, no zasad je 'Novi teror vrline' - svih 397 stranica - na 36. mjestu Amazonove liste za Njemačku.