NATO ulazi u novu fazu planiranja obrane, a pred članicama je jedno od najvažnijih pitanja buduće sigurnosti Europe: koliko snaga i vojne opreme svaka država mora osigurati kako bi Savez mogao odgovoriti na ruski napad.

Pregovori, koji počinju ovog mjeseca, trebali bi rezultirati novim ciljevima vojnih sposobnosti za 2029. godinu. Njima će biti obuhvaćene sve 32 članice NATO-a, od kojih će se tražiti da osiguraju konkretne postrojbe i opremu.

Kako piše Politico, rok za definiranje novih ciljeva dodatno povećava ulog jer su europski dužnosnici upozorili da bi Rusija do kraja desetljeća mogla biti spremna za napad na neku članicu Saveza.

Istodobno, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa razmatra znatno smanjenje američkih snaga u Europi. Takav bi potez mogao ostaviti NATO bez dijela ključnih sposobnosti, među kojima su zrakoplovi za dopunu goriva u letu, projektili velikog dometa te sredstva za obavještajno djelovanje, nadzor i izviđanje.

Pregovori će zato pokazati koliko su europske države spremne povećati obrambenu potrošnju, mogu li nadoknaditi dio američkih vojnih kapaciteta i koliko će se buduća obrana oslanjati na nove tehnologije poput robotike i umjetne inteligencije.

'Bit će teško', rekao je za Politico jedan visoki diplomat NATO-a, upozoravajući na složena pitanja podjele tereta, američke uloge i usklađivanja vojnih ambicija s političkim prioritetima članica.

Pet ključnih pitanja koja će oblikovati budućnost NATO-a

Razgovori će početi raspravom o općim smjernicama za nove ciljeve, poznatima kao političke smjernice (Political Guidance). To je prvi korak u petodijelnom procesu planiranja obrane NATO-a.

Francuski admiral Pierre Vandier, vrhovni saveznički zapovjednik za transformaciju, poručio je da je cilj provesti temeljitu promjenu načina na koji Savez razvija vojne sposobnosti, a ne samo preuzeti postojeće planove i prilagoditi ih novim okolnostima.

Politico je razgovarao s 15 sadašnjih i bivših dužnosnika NATO-a i diplomata kako bi izdvojio pet glavnih tema koje bi mogle obilježiti pregovore.

1. Koliko snažan NATO želi biti?

Jedno od temeljnih pitanja bit će određivanje ukupne razine vojnih ambicija Saveza, odnosno broja vojnika, postrojbi i oružanih sustava koje bi članice trebale staviti na raspolaganje.

Dosad su članice, uz snage potrebne za velike vojne operacije, računale i na 18 pričuvnih brigada, od kojih svaka broji približno 5000 vojnika. Te su snage bile namijenjene manjim operacijama upravljanja krizama izvan teritorija NATO-a, poput misija u Afganistanu ili na Kosovu.

Međutim, američki pritisak da europske države preuzmu veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost mogao bi dovesti do smanjenja, pa čak i ukidanja zahtjeva za takvim operacijama.

Raspravljat će se i o tome treba li ubrzati proces obrambenog planiranja kako bi Savez brže odgovarao na tehnološke promjene na bojištu, uključujući razvoj umjetne inteligencije i kopnenih robota.

Važno pitanje bit će i konvencionalna vojna potpora nuklearnim silama unutar NATO-a, ponajprije Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u.

2. Tko će nadoknaditi mogući odlazak američkih snaga?

Jedan od najvećih problema bit će moguća promjena američke vojne prisutnosti u Europi.

Pentagonova revizija američkih snaga očekuje se u prosincu, dok bi pregovori NATO-a još trebali biti u tijeku. Zbog toga postoji zabrinutost da bi američka odluka mogla usporiti planiranje ili prisiliti europske članice da u kratkom roku pronađu zamjenu za ključne kapacitete.

Washington je već ranije povukao neke strateške bombardere, borbene zrakoplove, bespilotne letjelice, podmornice i ratne brodove iz skupa snaga na koje NATO može računati.

Europske države sada bi mogle morati nadoknaditi dio tih sposobnosti, među kojima su i teški transportni zrakoplovi, koji su važni za premještanje postrojbi i opreme.

Camille Grand, čelnik europske obrambene industrijske organizacije ASD i bivši visoki dužnosnik NATO-a, upozorio je da se promijenio dosadašnji obrazac planiranja.

'Svojedobno bi NATO izračunao što mu je potrebno, a kad bi se pokazalo da nešto nedostaje, SAD bi popunio praznine. To više nije slučaj', rekao je.

Jedna od mogućnosti jest da se umjesto zahtjeva za određenim vrstama oružja državama dodijele konkretni ciljevi koje moraju ostvariti. Takav bi pristup europskim članicama ostavio više slobode u odabiru opreme, uključujući jeftinije alternative američkim sustavima.

Fabrice Pothier, bivši direktor za planiranje politika u NATO-u, smatra da Europa ne mora nužno nabaviti tisuće američkih krstarećih projektila Tomahawk, nego može razvijati i brojnije, povoljnije zamjene.

3. Treba li više pozornosti posvetiti jugu Europe?

Iako je ruska prijetnja u središtu planiranja NATO-a, među saveznicima postoje različita mišljenja o tome kojim područjima treba dati prednost.

Savez službeno zagovara sveobuhvatan pristup sigurnosti iz svih smjerova. Ipak, nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine težište se pomaknulo prema istoku, a u novije vrijeme i prema sjeveru, gdje je NATO pokrenuo aktivnost usmjerenu na Arktik.

Pojedine članice žele da se veća pozornost posveti južnom i jugoistočnom krilu Saveza.

Među pitanjima koja ih zabrinjavaju su prisutnost ruskih plaćenika u Libiji, mogućnost instrumentalizacije migracija, sve veće djelovanje podmornica te napadi dronovima na plovila u Crnom moru.

'Previše se pozornosti posvećuje sjeveru. Trebali bismo ponovno uspostaviti ravnotežu', rekao je jedan diplomat NATO-a za Politico.

Upravo će pronalaženje ravnoteže između različitih sigurnosnih prioriteta biti jedan od politički osjetljivijih dijelova pregovora.

4. Više dronova ili više tenkova?

Rat u Ukrajini nametnuo je i pitanje treba li NATO veći dio novih ulaganja usmjeriti prema bespilotnim sustavima ili nastaviti graditi konvencionalne vojne sposobnosti, poput tenkova i topništva.

Većina članica planira povećati uporabu bespilotnih letjelica i drugih autonomnih sustava.

Ujedinjena Kraljevina ove je godine najavila koncept mješovite flote koji uključuje autonomna plovila i bespilotne podvodne sustave. Francuska je predvidjela približno 8,4 milijarde eura za dronove i lutajuće streljivo, dok Njemačka sljedeće godine planira osnovati svoju prvu specijaliziranu pukovniju za dronove.

Na promjene utječu i demografski trendovi. Europske države suočavaju se s poteškoćama u popunjavanju vojnih postrojbi, pa tehnologija može pomoći u obavljanju pojedinih zadaća uz manji broj ljudi.

Pierre Vandier upozorio je da Rusija godišnje proizvodi devet milijuna dronova, što od NATO-a zahtijeva znatno veći napor u razvoju i proizvodnji bespilotnih sustava.

Jedan od prijedloga jest i drukčiji model nabave i održavanja opreme, prema kojem bi se tehnološke nadogradnje ugovarale pretplatnički, kako vojni sustavi ne bi brzo zastarjeli.

5. Koliko NATO može naučiti od Ukrajine?

Većina članica Saveza slaže se da ukrajinsko ratno iskustvo može pomoći u jačanju NATO-ove obrane.

Ukrajina je tijekom rata razvila i unaprijedila brojne tehnologije, od dronova za djelovanje u zraku, na moru i na kopnu do sustava protuzračne obrane, projektila i digitalnih platformi za upravljanje bojištem. Zbog toga dio članica zagovara tješnju vojnu i industrijsku suradnju s Ukrajinom.

Drugi upozoravaju da se rat u Ukrajini razlikuje od NATO-ove vojne doktrine, koja naglašava brzo manevriranje, nadmoć u zraku i precizne udare s veće udaljenosti.

Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi, američki general Alexus Grynkewich, ranije ovog mjeseca rekao je zastupnicima Europskog parlamenta da NATO mora izvući važne pouke iz sukoba.

'Iz tog rata možemo mnogo naučiti', poručio je, ali i upozorio: 'Ne želimo voditi takav rat.'