'Trebamo se spremati na ustanak ako bude potrebno, da državu ne damo Hrvatima. Ali ne da se branimo od Hrvata, nego od Vlade, jer Vlada želi predati suverenitet drugoj zemlji. Izgleda da ćemo se morati samoorganizirati', rekao je Knežević.

Vladu premijera Milojka Spajića optužio je za kapitulaciju pred Hrvatskom, a Crnu Goru nazvao 'Satleristanom', aludirajući na šefa Delegacije EU-a Johanna Sattlera. 'Idemo li mi u Bruxelles ili u Zagreb? Ja u Zagreb neću', poručio je. Kritizirao je zakonske izmjene koje otvaraju put promjeni imena bazena u Kotoru, jednog od otvorenih pitanja u odnosima Hrvatske i Crne Gore. Taj je potez nazvao 'kapitulacijom pred proustaškom snagom u hrvatskoj vlasti'.

Spor oko vojne imovine i 2,7 milijardi

Knežević je govorio i o iznosu od 2,7 milijardi eura koji bi, prema njegovu tumačenju, Crna Gora trebala platiti Hrvatskoj za vojnu opremu prebačenu na crnogorski teritorij tijekom raspada Jugoslavije.

Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković odgovorio mu je da službeni zahtjev za takvu isplatu ne postoji. Ustvrdio je i da je Srbija nakon razlaza državne zajednice preuzela prava i obveze prema trećim stranama te da bi eventualne obveze trebala podmiriti ona.

Knežević je uzvratio nabrajanjem što bi Crna Gora mogla učiniti s tolikim novcem. 'Možemo nabaviti francuske Mirage, uzeti podmornicu, napraviti flotu, poći na Mjesec, napraviti raketni sustav', rekao je. 'A vi kažete da će Srbija dati taj novac Hrvatima. E, pa onda dajte Srbiji brod Jadran, Prevlaku, Herceg Novi i sve što Hrvatska traži. Ovo je stvarno došlo do razine apsurda da Srbija treba platiti Hrvatima ono što traže od Crne Gore', dodao je.

Hrvatski diplomatski izvor ranije je Hini pojasnio da Hrvatska nije ispostavila zahtjev za isplatu 2,7 milijardi dolara, nego je riječ o procijenjenoj vrijednosti vojne imovine bivše države koja je završila u Crnoj Gori.

Zagreb: Želimo olakšati pristupanje, a ne opstruirati ga

Hrvatska je državama članicama EU-a te uredima predsjednice Europske komisije i predsjednika Europskog vijeća uputila dokument u kojem obrazlaže osam otvorenih pitanja u odnosima s Crnom Gorom. 'Ti zahtjevi su ograničeni, jasno definirani i ostvarivi', navodi se u dokumentu, uz poruku da ih Zagreb nastoji riješiti konstruktivnim dijalogom.

'Hrvatska nastoji olakšati pristupanje Crne Gore, a ne ga opstruirati', ističe se. Opipljiv napredak u rješavanju tih pitanja, prema hrvatskom stajalištu, omogućio bi Zagrebu da podrži završetak pristupnih pregovora i, u konačnici, ratifikaciju ugovora o pristupanju.

Šest pitanja povezano je s pregovaračkim poglavljem 23, koje obuhvaća pravosuđe i temeljna prava, a dva s poglavljem 31, odnosno vanjskom, sigurnosnom i obrambenom politikom.

Morinj, spomen-ploča i ime bazena

Prvi hrvatski zahtjev odnosi se na naknadu štete državljanima zatočenima u logoru Morinj. Ondje je od listopada 1991. do kolovoza 1992. bilo zatočeno više od 300 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika. Drugi je zahtjev očuvanje spomen-ploče postavljene u bivšem logoru 2022. godine i osiguravanje njezine trajne vidljivosti. Hrvatska upozorava na metalni okvir koji omogućava postavljanje pomičnog panoa preko ploče.

'Takvo bi prikrivanje narušilo ovaj zajednički čin sjećanja i pomirenja, kao i crnogorsko priznanje povijesne odgovornosti za zločine počinjene u Morinju', navodi se u dokumentu. Treće pitanje odnosi se na preimenovanje kotorskog bazena nazvanog po vaterpolistu Zoranu Gopčeviću, kojeg bivši zatočenici navode kao čuvara u Morinju. Hrvatski klubovi i reprezentacija zbog toga su odbijali igrati na tom bazenu.

Crnogorski parlament ovaj je tjedan usvojio izmjene Zakona o sportu prema kojima sportski objekti mogu nositi imena osoba od čije je smrti prošlo najmanje 40 godina. Time je otvoren put uklanjanju Gopčevićeva imena, ali preimenovanje zahtijeva objavu zakonskih izmjena i provedbu predviđenih procedura.

Nestali, ratni zločini i oduzeta imovina

Četvrtim zahtjevom Hrvatska traži punu suradnju u utvrđivanju sudbine 14 hrvatskih državljana nestalih tijekom agresije početkom 1990-ih. To uključuje razmjenu informacija, rad nadležnih povjerenstava te pristup arhivima i dokumentima koji bi mogli pomoći u njihovu pronalasku.

Peti se odnosi na procesuiranje odgovornih za ratne zločine, uključujući osobe koje bi mogle odgovarati po zapovjednoj odgovornosti. U hrvatskom dokumentu upozorava se da dosad nije donesena nijedna takva osuda. Za zločine u Morinju pravomoćno su osuđena četvorica pripadnika JNA na ukupno dvanaest godina zatvora, ali, prema dokumentu, presude nisu obuhvatile zločine nad zatočenim civilima.

Šestim zahtjevom Zagreb traži rješavanje imovinskih sporova hrvatskih obitelji kojima je početkom 1990-ih nezakonito oduzeta imovina. Među njima je 51 obitelj iz Tivta te druge obitelji iz Boke kotorske. Hrvatska očekuje povrat imovine ili pravičnu naknadu prema tržišnoj vrijednosti, bez diskriminacije.

Brod Jadran i razgraničenje

Sedmo otvoreno pitanje jest povrat školskog broda Jadran. Hrvatska navodi da mu je matična luka bila Split te da se u trenutku izbijanja rata 1991. u Crnoj Gori nalazio radi remonta. Zagreb smatra da brod pripada Hrvatskoj i njegovo vraćanje povezuje sa širim pitanjem sukcesije vojne imovine bivše Jugoslavije.

Osmi zahtjev odnosi se na nastavak i intenziviranje dijaloga o granici. Hrvatska očekuje potvrdu poštovanja nekadašnje međurepubličke kopnene granice, u skladu s načelom prema kojem su granice bivših jugoslavenskih republika stjecanjem neovisnosti postale međunarodne granice.

Prema hrvatskom dokumentu, stručnjaci su utvrdili da odstupanja na terenu ne prelaze 220 metara te da se mogu riješiti tijekom demarkacije nakon sklapanja ugovora o kopnenoj granici. Nakon rješavanja tog pitanja Zagreb bi bio spreman na redovite sastanke povjerenstava za razgraničenje na moru.