Nema bajke bez neke vrste sukoba. Ako nema konflikta, priča nije dobra i zasigurno se ne može govoriti o bajci. Maximina priča ide ovako: rođena 17. svibnja 1971, odrasla je u otmjenom susjedstvu sjeverno od Buenos Airesa, a školovala se u prestižnoj dvojezičnoj školi za djecu argentinske elite, Northlandu.

Kako piše Clarin, škola Northland odigrala je presudnu ulogu u Maximinom životu. Maturirala je sa 17 godina, 1988, kada je vojna diktatura (koja je trajala 1976-1983) bila već davna prošlost. Budućoj kraljici bilo je sedam godina 1978, kada su novinari i nizozemski nogometni reprezentativci pohrlili u Argentinu na nogometno prvenstvo. U to vrijeme tragedija Argentinaca već je bila poznata cijelom svijetu. Svijet je znao sve o mučenjima i pogubljenjima u logoru škole i suosjećao s Majkama sa Svibanjskog trga (Madres de Plaza de Mayo), majkama čija su djeca nestala tijekom diktature. U to vrijeme Maximin otac bio je zamjenik ministra poljoprivrede.

Maximi je trebalo sedam godina da diplomira ekonomiju na argentinskom katoličkom sveučilištu. Nakon kratkog radnog iskustva u kompaniji Mercado Abierto, s elektronskim vrijednosnim papirima i tržištem stranih valuta, ušla je u svijet financija i međunarodne trgovine, a u isto vrijeme predavala je engleski jezik i matematiku.

Njezin posao bili su brojevi i prodaja. U srpnju 1996. otišla je raditi za HSBC u New Yorku kao potpredsjednica institucionalne prodaje za Latinsku Ameriku. Između 1998. i 1999. radila je za Dresdner Kleinwort Bedson Emerging Market Division. Maxima je bila uspješna žena koja je dosegla svoj 'maksimalni potencijal', što je jedno od načela njene škole Northand.

Njezin život promijenio se 1999, piše Clarin. U to vrijeme bila je potpredsjednica institucionalne prodaje za Deutsche Bank u New Yorku i baš je u to vrijeme okončala svoju kratkotrajnu, ali intenzivnu romansu. Kao i u svim bajkama, protagonist mora imati tužnu ljubavnu priču.

Onda ju je jednog dana jedan od njenih bivših kolega iznenadio jednom od onih rečenica koje nose tajnu, spletke i dočaravaju sreću - ili tragediju: 'Imam savršenog čovjeka za tebe.'

Savršeni čovjek bio je Willem-Alexander Claus George Ferdinand Van Oranje-Nassau, nasljednik nizozemske krune. Upoznali su se tijekom velesajma u Sevilli u Španjolskoj 1999. Legenda kaže da ga je Maxima upitala čime se bavi u životu, na što joj je on odgovorio da je princ. Maxima je bila uvjerena da se šali.

Otada je sve išlo vrlo brzo. Dva tjedna kasnije 33-godišnji princ je posjetio Maximu u New Yorku. Priča kaže da je poslao poruku svojoj majci - kraljici – u kojoj je stajalo: 'Njezino ime je Maxima. Ona je Argentinka, ali živi u New Yorku. Vjeruj mi i ne pitaj me ništa.' Nedugo nakon toga Maximu se moglo vidjeti na kraljevskoj jahti u društvu kraljice Beatrix, a ubrzo je preuzela i posao u Bruxellesu.

Na 30. rođendan, 17. svibnja, Maxima je postala nizozemska državljanka, a 3. srpnja parlament je odobrio vjenčanje i od 2. veljače 2002. par je u braku.

Odana svojoj politici ljudskih prava, Nizozemska se našla u dilemi kada je trebalo odlučiti hoće li ili ne pozvati Jorgea Zorreguietu na vjenčanje. Premijer Wim Kok zamolio je profesora Michela Bauda, stručnjaka za Latinsku Ameriku, da provede tajnu istragu o Zorreguietinoj ulozi tijekom Prljavog rata. Njegovo izvješće, pod kodnim nazivom 'Mladenkin otac', utvrdilo je da Nizozemska ne može pozvati Zorreguietu na vjenčanje njegove kćeri.