Dok sa svih strana svijeta stiže pomoć unesrećenima, a spasilačke službe ispod srušenih zgrada traže preživjele, na društvenim mrežama sve je više snimaka u kojima se vidi da pojedine zgrade, relativno novije gradnje, kao da propadaju u zemlju dok druge pored njih - unatoč snažnim udarima od 7,8 i 7,3 stupnja i onima nešto jačim od pet stupnjeva Richtera - stoje netaknute.

Prema pisanju Guardiana, većina zgrada koje su se srušile izgrađena je prije 2000. godine, odnosno kada su stupili na snagu novi propisi kao odgovor na potres iz 1999. u kojem je živote izgubilo 17 tisuća ljudi. Britanski list podsjetio je i na članak iz ožujka 2020., koji je za Temblor, tvrtku specijaliziranu za procjenu seizmičke opasnosti i rizika, napisao turski seizmolog Haluk Eyidoğan, u kojem je upozorio na lošu gradnju na jugoistoku zemlje i nepripremljenost na rizik pojave potresa. Josip Atalić, profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i voditelj Centra za potresno inženjerstvo, kaže da je teško generalizirati i navoditi razloge zbog kojih su se tako lako urušile i pale relativno nove zgrade u Turskoj.

'Ima tu ekonomije i mentaliteta, kao i kod nas, da svatko može graditi. Ali nakon 1999. i velikog potresa koji su imali Turska je postala ozbiljan dionik u području potresnog inženjerstva s vrhunskim sustavom i velikim ulaganjima u preventivu', kazao je Atalić. Napominje, ugrubo govoreći, da je nakon 2000. izgrađeno ili ojačano možda samo pet posto postojećih zgrada.

'Ostalih 95 posto građeno je prije 2000.', dodaje. Na pitanje zašto dolazi do toga, što se vidi na pojedinim snimkama, da se zgrade urušavaju u sebe, pojašnjava da struka to zove meko prizemlje.

'Kad se tako uruši u sebe, najčešće se radi o tzv. mekom prizemlju. Riječ je o otvorenim prizemljima zgrada u koja se smještaju velike trgovine. To je otvoren prostor, dok je gornji dio konstrukcije stambeni ili neke druge namjene, i onda se to prizemlje uruši i povuče sve za sobom pa dobijemo palačinka efekt', pojasnio Atalić.

Smatra da je ključno za broj objekata koji se urušavaju ulaganje u njihovo ojačanje te istraživanja, što je Turska, kao i Italija, nakon katastrofalnih potresa počela raditi, a isto čeka i nas. Na put u Tursku, s još četrdesetak ljudi u sklopu Civilne zaštite, jučer su otputovala i dvojica statičara, Karlo Jandrić i Ante Pilipović, iz Centra za protupotresno inženjerstvo.

'Njihov zadatak u ovoj kaotičnoj fazi je stručna podrška interventnim službama. Oni će davati procjenu sigurnosti ulaska u neku zgradu ili ruševinu radi spašavanja ljudi. Ako bude trebalo probiti neki zid ili staviti potporanj na određeno mjesto, oni će biti ti koji će predložiti najbolje mjesto za to', zaključio je Atalić.