Merz i Meloni sastat će se u petak u Rimu, u raskošnoj vili Doria Pamphilj, da bi učvrstili savez koji se posljednjih mjeseci ubrzano razvija. Oboje pripadaju desnom političkom spektru, čvrsto su atlanticisti i žele smanjiti napetosti s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Istodobno oboje dijele nezadovoljstvo politikom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, piše Politico.

Odmak od Pariza

Godinama je Njemačka u ključnim trenucima instinktivno tražila dogovor s Francuskom da bi zacrtala europske politike. Upravo zato Merzovo približavanje Meloni ima posebnu težinu. U Berlinu raste frustracija zbog Pariza, osobito nakon što je Francuska pokušala osporiti povijesni trgovinski sporazum EU-a s Mercosurom, a koji Njemačka snažno podržava zbog interesa svoje izvozne industrije. Dodatne napetosti izazvale su i rasprave o mogućem povlačenju Njemačke iz zajedničkog projekta borbenog zrakoplova vrijednog 100 milijardi eura.

U tom kontekstu jačanje veza s Rimom čini se logičnim potezom.

>>>>VIDEO Šef NATO-a otvoreno: 'Rusa ima 140 milijuna, nas gotovo milijardu. Tko je jači?'<<<<

Na rimskom samitu očekuje se dogovor o intenzivnijoj suradnji u području obrane. Iako detalji još nisu poznati, njemački Rheinmetall i talijanski Leonardo već imaju zajedničko poduzeće za proizvodnju tenkova i drugih vojnih vozila. Susreti će okupiti čak 21 ministra iz dviju zemalja, a prema talijanskoj vladi, trebalo bi biti potpisano desetak bilateralnih sporazuma.

Još ambicioznije, Berlin i Rim rade na zajedničkom dokumentu kojim žele dati novi zamah europskoj industriji i izvozu. Taj će prijedlog biti predstavljen na samitu Europskog vijeća 12. veljače, pri čemu se Njemačka i Italija opisuju kao 'dvije glavne industrijske sile Europe'. Takva formulacija, neizbježno, izaziva nelagodu u Parizu.

Dugoročni savez?

Za Giangiacoma Calovinija, zastupnika stranke Braća Italije i predsjednika parlamentarne skupine talijansko-njemačkog prijateljstva, suradnja Merza i Meloni ima smisla i zbog političke stabilnosti. Macron se, naime, približava kraju svog mandata nakon sljedećih francuskih izbora.

'Naše dvije zemlje imaju stabilne vlade, pogotovo u usporedbi s Francuskom. Jasno je da Meloni i Merz imaju još dug politički put pred sobom na kojem mogu surađivati', kaže Calovini.

Oboma je ključno održavanje dobrih odnosa s Washingtonom, a u tom su ih nastojanju podržali i njihovi ministri vanjskih poslova Johann Wadephul i Antonio Tajani. Bivši talijanski veleposlanik u Berlinu Pietro Benassi ističe da su upravo Rim i Berlin trenutačno najotvoreniji za dijalog s Trumpom, za razliku od Pariza, čiji je pristup ocijenjen kontradiktornim.

U Berlinu se sve češće mogu čuti pohvale na račun suradnje s Italijom, a visoki njemački dužnosnik opisao je Rim kao 'pouzdanog partnera', što je ocjena koja se, kako priznaju i sami Nijemci, u posljednje vrijeme rjeđe veže uz Francusku.

Slične poruke dolaze i iz Italije te se naglašava dobra osobna 'kemija' između Merza i Meloni, što je u oštrom kontrastu zategnutim odnosima talijanske premijerke i Macrona.

'Brak iz interesa'

Unatoč toplim riječima, savez Berlina i Rima daleko je od savršenog. Meloni nije podržala Merzovu ideju da se zamrznuta ruska imovina koristi za financiranje vojne pomoći Ukrajini, a oko Mercosura je u početku oklijevala da bi izborila ustupke za talijanske poljoprivrednike.

Najveći izazov ostaju javne financije. Italija se tradicionalno zalaže za labavija fiskalna pravila, a Njemačka je dugo bila simbol stroge proračunske discipline. Ipak, i tu su vidljive promjene: Meloni je krenula u rezanje potrošnje dok Merz vodi Njemačku kroz povijesno povećanje zaduživanja za infrastrukturu i obranu.

Analitičari smatraju da je približavanje Merza i Meloni prije svega rezultat unutarnjopolitičkih pritisaka. Meloni je svoju nacionalističku stranku pomaknula prema centru, osobito u vanjskoj politici, a Merz, suočen s jačanjem AfD-a, pomaknuo je CDU udesno, ponajprije po pitanju migracija.

'To je vrlo taktičan odnos, bez prave zajedničke strategije', ocjenjuje bivši diplomat Stefano Stefanini, upozoravajući da će Italija u nekim pitanjima, poput financiranja obrane, i dalje prirodnije surađivati s Francuskom.

Ipak, Meloni je iskoristila pukotine u odnosima Berlina i Pariza. Kako zaključuje politolog Marc Lazar, napetosti između Njemačke i Francuske otvorile su prostor Italiji da se nametne kao novi ključni partner u europskoj ravnoteži snaga.