Nadrealan prizor goleme rupe u brdu na čak 150 metara visine, sudeći prema stanju na terenu i najavama Hrvatskih cesta, još dugo će služiti kao spomenik iznevjerenim obećanjima HDZ-ove i nesposobnosti koalicijske vlade - da bi se prometnica barem privremeno stavila u funkciju, potrebno je probiti još jedan tunel i izgraditi most preko rijeke Cetine, a za to ne postoje ni projekti, ni dozvole, ni otkupljeno zemljište, ni novac. Ničega još nema na vidiku.

Splitska obilaznica od Trogira do Omiša po službenim mjerenjima najzagušenija je cesta u državi, a njezine dvije kritične točke (Solin i Stobreč) još prije dvije godine dosegle su prosječan dnevni promet između 50 i 60 tisuća vozila

Izgradnja brze ceste na ovom potezu započela je još 2005. i po svim obećanjima trebala je biti dovršena do 2008. godine; štoviše, Hrvatske ceste u to su doba dobile kredit Svjetske banke od 60 milijuna eura i radovi su započeti na dvjema lokacijama, no nakon strahovitog političkog pritiska gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela tadašnji premijer Ivo Sanader preusmjerio je novac u riječku obilaznicu, koja bilježi gotovo upola manji promet od splitske.

Otad do danas, radovi su formalno trajali, no ni jedan jedini metar najzagušenije ceste u državi nije dovršen.

U aglomeraciji s gotovo 400 tisuća stanovnika prometni problemi upravo su nevjerojatni, pogotovo u ljetnim mjesecima: na prilazima Splitu i Omišu prosječna brzina često je oko pet kilometara na sat, a turiste koji ljetuju na Makarskoj rivijeri vodiči izvlače iz njihovih soba u tri sata ujutro, jer im do 80 kilometara udaljenog aerodroma treba između tri i četiri sata vožnje.

Cesta pak između Splita i Trogira komotno se može proglasiti civilizacijskom sramotom, a pored toga je s prosječno deset poginulih godišnje najopasnija u državi. Štedjelo se i na malom dijelu koji je još davno dovršen, odustalo se od križanja u više razina i sigurnijih prijelaza za pješake, pa se nesreće i dalje događaju. A budući da se splitska obilaznica službeno 'gradi' već tridesetak godina, što je podatak koji dobro znaju 'i najstariji Splićani', u međuvremenu je praktički postala gradska prometnica. Kad se dovrši, bit će vrijeme za početak gradnje nove obilaznice...

Tportal je tijekom protekle godine u više navrata pokušao dobiti konkretan odgovor iz Ministarstva prometa i Hrvatskih cesta te konačno doznati kada će patnje Trogirana, Kaštelana, Splićana i Omišana završiti, no to je jednostavno nemoguća misija: službeno je tek rečeno da će rokovi biti poznati nakon što se krajem 2012. usvoji Program građenja javnih cesta.

Došao je, evo, i kraj siječnja, no famoznog programa još nema - kao ni bilo kakve reakcije iz Vlade. Jedan ministar iz dalmatinskih redova ovih dana nam se grohotom nasmijao na pitanje o ovom projektu pa procijenio da će za njegov konačan dovršetak trebati još tridesetak godina. Razgovor smo vodili neslužbeno pa ćemo biti korektni i nećemo otkriti o komu se radi.

Prošloga tjedna, Vlada je uspjela tek 'otkočiti' radove na maloj dionici kroz Kaštela, koji su zapeli zbog propasti tvrtke Konstruktor, pa bi nekoliko bagera do ljeta trebalo dovršiti posao dug gotovo pet godina. Nije puno, ali čovjeka veseli - pogotovo kad se zna da je na drugom kraju obilaznice, kod Omiša, potrošeno 326 milijuna kuna kako bi se u novim tunelima eventualno uzgajale gljive.

Posljednjih tjedana nešto se čeprka i na brzoj cesti Solin - Klis, jedinoj vezi Splita na autocestu, koja se također gradi ni manje ni više nego 23 godine. I ova opasna prometnica također se može nazvati civilizacijskim ruglom, no to kao da nikoga ne brine: osim splitske građanske inicijative koja je organizirala prosvjede i peticije te lokalnog HSLS-a i Anđelke Visković, o problemu se nije izjasnio nitko. Ni načelnici, ni gradonačelnici, ni saborski zastupnici ili ministri s ovoga područja.

Daleko od očiju, daleko od srca. I mozga.