Iranci danas izlaze na predsjedničke izbore prvi put nakon sklapanja sporazuma kojim su pristali na ograničenje nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija prije dvije godine. Na izborima koji će pokazati hoće li zemlja nastaviti put približavanja Zapadu ili se vratiti u međunarodnu izolaciju, glasat će više od 55 milijuna Iranaca s pravom glasa, a glasači će odabrati između sadašnjeg predsjednika Hasana Rohanija, klerika i bivšeg državnog tužitelja Ibrahima Raisija te proreformskog političara Mustafe Hašemitabe i bivšeg ministra kulture Mustafe Mir-Salima
Prema dostupnim rezultatima provedenih anketa, sadašnji predsjednik i predstavnik umjerenijih političkih stavova Rohani miljenik je većine Iranaca s pravom glasa, no put prema reizboru mogao bi mu pomrsiti radikalni imam Ibrahim Raisi.
Raisi, inače bivši državni tužitelj i profesor pravnih znanosti, na čelu je utjecajne vjerske humanitarne zaklade koju podržavaju visokopozicionirani svećenici. Ovaj kandidat Narodnog fronta snaga islamske revolucije zagovornik je populističke retorike protiv posvemašnje korupcije te se svojim javnim istupima prometnuo u oštrog kritičara Zapada i njegovih vrijednosti.
vezane vijesti
Pored toga, svoju je kampanju temeljio na oštroj kritici spram nuklearnog sporazuma, tvrdeći kako njegovo potpisivanje nije poboljšao položaj Iranaca osiromašenih sankcijama pa ga mnogi vide kao nasljednika ajatolaha Alija Hameneija koji nosi titulu rahbara ili Vrhovnog vođe Irana, što je najviša titula u toj zemlji.
Za čelo iranske države bori se i proreformski centrist Mustafa Hašemitaba koji je trenutno na čelu iranskog Olimpijskog odbora. Analitičari njegove šanse za pobjedom ocjenjuju minimalnima, budući da već desetak godina nije aktivan u svojoj matičnoj stranci koja se zalaže za slobodno tržište i industrijalizaciju.
Hašemitaba je, inače, svoju predsjedničku kampanju uglavnom temeljio na nužnosti zaštite okoliša, što dobri poznavatelji političkih prilika u Iranu smatraju perifernom temom, a zanimljivo je spomenuti kako je proreformski političar ljubitelj filma te se čak u nekoliko navrata pojavljivao u cameo ulogama međunarodno nagrađivanih iranskih filmova.
Za mjesto iranskog predsjednika bori se i bivši ministar kulture Mustafa Mur-Salim, koji je tijekom predizborne kampanje naglašavao važnost povezivanja s Afganistanom, Turskom i Katarom, a učestalo je kritizirao čelništvo u Teheranu zbog propuštanja gospodarskih šansi nastalih potpisivanjem nuklearnog sporazuma.
Iako dobro kotira u anketama, birači Rohaniju predbacuju što nije dovoljno iskoristio potpisivanje nuklearnog sporazuma kako bi zemlja gospodarski ojačala, budući da su ostale američke sankcije ostale na snazi, a nezaposlenost je i dalje jedan od ključnih problema države.
S druge, pak, strane Rohanijeva pobjeda mogla bi dovesti do daljnjeg slabljenja ograničenja osobnih sloboda, dok bi Raisijev uspon mogao značiti nove trzavice sa Zapadom, osobito nakon što je nedavno američki predsjednik Donald Trump pozvao na zauzimanje čvršćeg stava prema zemlji koja broji 83 milijuna stanovnika.
Valja napomenuti da je pozicija iranskog predsjednika, unatoč činjenici da nije najmoćnija, vrlo utjecajna jer snažno utječe na izbor idućeg vrhovnog vođe koji zapravo upravlja državom.
Prema iranskom sustavu, predsjednik obavlja dužnosti izvršne vlasti, među kojima su i potpisivanje sporazuma i ugovora s drugim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Između ostalog, predsjednik vodi monetarnu politiku, planira proračun, imenuje ministre i veleposlanike, ali nema potpunu kontrolu nad vanjskom politikom, oružanim snagama, nuklearnim programom i gospodarskim pitanjima od državnog značaja, koja su pod kontrolom vrhovnog vođe ili drugih tijela.
Spomenimo kako se prema iranskom izbornom sustavu žene ne mogu kandidirati za predsjednicu, a predsjednik je podređen samo vrhovnom čelniku kojeg bira svećeničko vijeće koje ima posljednju riječ o svim državnim pitanjima.
