U nedavnoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature, znanstvenici su primijetili da se određeni metali zapravo mogu sami 'popraviti' tijekom vremena.

Dugo je vladalo uvjerenje da se metali ne mogu sami 'izliječiti', no 2013. istraživači su koristili računalne modele koji su pokazali da to nije istina, ali nisu uspjeli prikupiti stvarne dokaze tih tvrdnji jer sve donedavno nisu mogli proučavati metale u nanouvjetima.

Tijekom istraživanja bakra i platine nanodimenzija, znanstvenici su otkrili da ova dva metala zapravo mogu popraviti svoje mikropukotine tijekom vremena. Metali su bili izloženi opetovanom stresu do točke u kojoj su se pojavile pukotine, ali nakon 40 minuta znanstvenici su primijetili da su se ti metali zapravo spojili, ne ostavljajući za sobom tragove oštećenja, zahvaljujući procesu poznatom kao ‘hladno zavarivanje’.

Govoreći za Live Science, glavni autor studije Brad Boyce, znanstvenik za materijale u Sandia National Laboratories u Albuquerqueu, objasnio je proces: ‘Ukratko, na nanoskali, lokalni uvjeti oko vrha pukotine su takvi da su dva boka pukotine sabijena jedna u drugu. Kada se dotaknu, dva boka zacjeljuju zajedno u procesu koji metalurzi nazivaju 'hladnim zavarivanjem'. Čini se da se ovaj proces ne događa cijelo vrijeme, već samo u slučajevima kada lokalni uvjeti dovode do kontakta s bokovima pukotine’, dodao je Boyce.

Na temelju ovog otkrića znanstvenici vjeruju da bi ovo moglo imati potencijal promijeniti način na koji gradimo i dizajniramo stvari izrađene od metala. Hoćemo li u budućnosti vidjeti pametne telefone koji se sami popravljaju ili ne, ostaje nam vidjeti, ali ne vidimo razloga zašto to ne bi bilo tako.

Imajte na umu to da koncept samoizlječivih materijala nije nov. Kada je 2013. godine LG debitirao s jednim od prvih pametnih telefona sa zakrivljenim zaslonom, također su predstavili premaz na stražnjoj strani koji je mogao sam popraviti sve ogrebotine.