Blizzard je proteklih godina odlučno preokrenuo svoju politiku razvoja u područje free to playa. Overwatch, igra nastala iz ugašenog masivnog multiplayera Titan, jučer je ušla u stadij zatvorenog beta-testiranja. Ovo znači da je Blizz omogućio nizu sretnika i novinara (također sretnika) da ga isprobaju prije svih ostalih. Uhvatio sam priliku, skuhao litru kave i pripremio se za cjelonoćnu eskapadu u ovom timskom FPS-u.

Reci koje čitate rezultat su cjelonoćnog isprobavanja te kratak uvid u temu koja vas vjerojatno najviše zanima, a to je - valja li to čemu?

Pa, ako ste ikad igrali Blizzardove naslove, vjerojatno znate sa su svi naslovi koji dolaze iz ovog studija jako, jako zarazni. Kao zagorjeli igrač apsolutno svega što nije FPS, mogu reći da sam se uspješno navukao na Overwatch. I to ne zato jer igra nije FPS, već zato jer je napravljena da bi se svidjela apsolutno svima.

Kao prvo, nasilna je, ali ne toliko nasilna da bi se svidjela samo muškoj adolescentskoj populaciji. Štoviše, rekao bih da je čitava stvar vrlo diznijevska - na najbolji mogući način. Animacije su fluidne, likovi imaju popriličnu dozu osobnosti te sve, zbog nekog razloga, jednostavno vrišti optimizmom.

Nego bolje da malo usporim. Za one koji nisu čuli za Overwatch, recimo da se radi o pucačini iz prvog lica koja koristi timski koncept MOBE i osnovni gameplay FPS-a, kombinirajući ih u timski multiplayer koji zahtijeva visoku dozu koordinacije.

Ako vam na samom startu sve ovo smrdi na esports, odnosno kompetitivni gejming, niste daleko od istine te nije potrebno provesti desetke i desetke sati igrajući Overwatch kako biste zaključili da bi on bio 'super za gledanje'. Ovo i te kako ide pod ruku s nedavnim osnivanjem Blizzardovog odjela posvećenog samo iisključivo esportsima

U Overwatchu pobjedu diktira koordinacija među različitim likovima. Toliko da sam posve siguran da će sinergija među dobro koordiniranim skupinama igrača jednostavno satrti bilo koga tko se usudi solirati.

Ovo, doduše, ovu igru ne obilježava kao nešto dostupno samo profesionalnim gejmerima. Overwatch je zabavan... JAKO zabavan.

U svojoj jezgri, on je timska pucačina temeljena na ciljevima. Svaka misija koju igrate ne svodi se na suludo ubijanje, već obavljanje nekog zadatka, poput osvajanja checkpointa, praćenja konvoja i raznih drugih varijanta kontroliranja mape. Za razliku od drugih pucačina iz prvog lica, on od vas ne zahtijeva ekspertizu u prvoj partiji. Sve u ovoj igri napravljeno je kako bi ekipa koja doista ne voli pucačine... pa... u njoj uživala. Upravo zato na raspolaganju vam je niz klasa koje se igraju na temeljito drukčiji način.

Moguće je izabrati podršku, graditelje, nanositelje štete i tenkove. Svaka od klasa trenutno ima četiri lika s drukčijim vještinama i stilovima igre. Ovo je ostvareno korištenjem vještina na kakve smo navikli u mobama te kojih po liku imamo od tri do četiri. Kombinirano sa sjajnim poluotvorenim dizajnom mapa, to nudi velik broj taktičkih opcija i slobode kretanja. U Overwatchu je to jako bitno, s obzirom da ljudima koji nisu navikli na luđački refleksni mentalitet moderne pucačine ovo samo može pomoći.

Što se hardvera tiče, Overwatch je napravljen kako bi udovoljio igračima koji umjesto PC-ja koriste staru vinsku bačvu. Istina, za pokretanje na starim konfiguracijama potrebno je srozati postavke na minimum minimuma, no i tom stanju igra izgleda sasvim solidno.

Premda je u ovako ranom stadiju razvoja teško donositi zaključke, Overwatch izgleda kao naslov koji bi doista mogao uspjeti. Mečevi traju kratko, likovi imaju tonu karaktera, tema i atmosfera su doista sjajne, a potencijal za izvođenje niza strategija je monumentalan.

U ovoj fazi testiranja Overwatch je jako igriv timski FPS koji opasno naginje prema profesionalnim e-sportsima. Hoće li uspjeti osvojiti srca prosječnih gejmera, pitanje je vremena. Zasad je najbolje pričekati da veći broj ljudi dobije pristup beti te vidjeti na koji će način šira javnost reagirati na igru koja se, barem u ovom stadiju, planira svidjeti baš svima