Nakon urušavanja tornjeva Svjetskog trgovačkog centra golem oblak prašine proširio se Donjim Manhattanom. U njemu su bili usitnjeni građevinski materijali, produkti izgaranja avionskog goriva te teški metali poput kadmija, olova i žive, piše CNN.

Prašina je ulazila kroz razbijene prozore i ventilacijske sustave te se taložila u stanovima, uredima i školama. Prema procjenama američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, posljedicama napada i njihova okolišnog onečišćenja bilo je izloženo stotine tisuća ljudi.

Među njima nisu bili samo vatrogasci, policajci i bolničari nego i stanovnici, zaposlenici i učenici koji su se nakon napada vratili u kontaminirane zgrade na Donjem Manhattanu i u dijelovima Brooklyna.

CDC danas upozorava da posljedice takvih katastrofa mogu trajati desetljećima te zahvatiti više organskih sustava. Program World Trade Center Health Program danas pruža zdravstveni nadzor i liječenje za gotovo 150.000 ljudi pogođenih napadima.

Sve više dijagnoza raka

Raste broj karcinoma među ljudima koji su bili izloženi prašini nakon napada. Rizik od raka prirodno raste s dobi pa se ne može svaki slučaj među preživjelima automatski povezati s 11. rujna. Međutim, liječnici upozoravaju da se među njima pojavljuju i rijetki karcinomi koji imaju vrlo jasnu vezu s određenom vrstom izloženosti.

Jedan od njih je mezoteliom, agresivan karcinom tankog sloja tkiva koji obavija pluća, trbušnu šupljinu i druge unutarnje organe. Bolest je povezana s azbestom, materijalom koji se desetljećima koristio u građevinarstvu, uključujući i kompleks Svjetskog trgovačkog centra.

'To je jedna od najvećih katastrofa koje je izazvao čovjek u povijesti Sjedinjenih Država, a karakterizira je i vrlo složena izloženost velikom broju potencijalnih karcinogena, uključujući azbest', rekao je epidemiolog Alan Arslan s NYU Langone Medical Centera.

Mezoteliom se može pojaviti desetljećima kasnije

Azbestna vlakna mogu prodrijeti duboko u tkivo i izazvati kronične upalne procese koji povećavaju rizik od nekoliko bolesti, uključujući rak pluća, azbestozu i mezoteliom.

Problem je što se mezoteliom razvija tek desetljećima nakon izlaganja. 'Mislim da je ovo što sada vidimo zapravo tek početak. Razdoblje između izloženosti i pojave mezotelioma može trajati između 25 i 50 godina', rekao je Raja Flores, predstojnik torakalne kirurgije u zdravstvenom sustavu Mount Sinai.

Jacqueline Moline, koja vodi program za oboljele povezane s 11. rujna u Northwell Healthu, navodi da su među gotovo 155.000 uključenih u program dosad dijagnosticirani deseci slučajeva mezotelioma te da se ta bolest pojavljuje češće nego u općoj populaciji.

Takvi slučajevi liječnicima su važni jer se mezoteliom lakše povezuje s konkretnom izloženošću u okolišu nego češći karcinomi poput raka dojke ili prostate, na čiji nastanak utječu brojni čimbenici.

U stanu je mjesecima gledao prašinu

Jedan od slučajeva koji su liječnici opisali bio je muškarac koji je u vrijeme napada imao 23 godine i živio nekoliko ulica dalje od Svjetskog trgovačkog centra. Bio je zahvaćen oblakom prašine 11. rujna. Nakon napada napustio je stan na tjedan dana, a kada se vratio, na površinama je pronašao sloj prašine.

Stan je očistio sam, bez profesionalne dekontaminacije. Ispričao je istraživačima da je prašinu u stanu primjećivao više od mjesec dana, a čestice u zraku još mjesecima. Godinama kasnije počeli su bolovi i nadutost u trbuhu. Liječnici su mu 2016., kada je imao 38 godina, dijagnosticirali mezoteliom potrbušnice.

Podvrgnut je velikoj operaciji i posebnom obliku kemoterapije pri kojem se zagrijani lijekovi unose izravno u trbušnu šupljinu. Njegov je slučaj bio među četiri slučaja mezotelioma kod preživjelih opisana u znanstvenom radu objavljenom 2024. godine.

Novi dokumenti otvaraju pitanje službenih procjena

Težinu cijeloj priči daju dokumenti koji su nedavno postali javno dostupni nakon sudskih postupaka koje je pokrenula organizacija 9/11 Health Watch. Oni pokazuju da su unutar američkih institucija već nedugo nakon napada postojala upozorenja o mogućim ozbiljnim zdravstvenim rizicima. Sužbene poruke prema javnosti bile su (lažno) umirujuće.

Tjedan dana nakon napada tadašnja čelnica američke Agencije za zaštitu okoliša Christine Whitman izjavila je da testiranja ne pokazuju 'prekomjerne razine azbesta ili drugih štetnih tvari' te poručila građanima da je zrak siguran za disanje.

Godinama kasnije ispričala se ljudima koji su oboljeli. Naknadne analize pokazale su niz problema s tadašnjim testiranjem.

Testirali su uglavnom vanjski zrak

Jedan od ključnih problema bio je to što se EPA u početku uglavnom koncentrirala na vanjski zrak, iako su se štetne čestice zadržavale u zatvorenim prostorima. U stanovima i uredima one su se mogle ponovno podizati u zrak prilikom čišćenja, hodanja po tepihu ili običnog pomicanja predmeta.

Problematična je bila i korištena metoda mjerenja azbesta. Rani testovi mogli su otkriti uglavnom veća vlakna, dok su sitnije čestice ostajale nevidljive. Kasnija, osjetljivija mjerenja pronašla su povišene razine azbesta u nekim zgradama u blizini Ground Zeroa.

Stručnjaci su preporučivali profesionalno čišćenje prostora kontaminiranih azbestom, no mnogim stanovnicima tada je savjetovano da svoje stanove čiste sami, mokrim krpama i usisavačima s odgovarajućim filtrima.

'Ljudi su se vratili kući u otrov'

Zagovornici oboljelih danas tvrde da je zbog takvih poruka dio stanovništva mjesecima ostao izložen onečišćenju. 'Ljudi su se vratili kući u otrov, dok je vlast koja ih je trebala zaštititi gledala na drugu stranu', rekla je Linda Reinstein iz organizacije Asbestos Disease Awareness Association.

Stručnjaci upozoravaju da prašina nakon urušavanja tornjeva nije bila obična gradska prašina. U njoj su bili zdrobljeni beton, gips, staklena vlakna, tepisi, kemikalije i različiti građevinski materijali, a požari su dodali metale, azbest i složenu mješavinu produkata izgaranja.

'Posljedice Svjetskog trgovačkog centra nisu završile kada su se zgrade srušile', rekao je stručnjak za okolišno zdravlje Richard Peltier.