Zbog tih okolnosti, dio igrača koji se kasnije priključio reprezentaciji, nije mogao zaigrati 17. listopada, a među njima bio je i legendarni kapetan Zvonimir Boban, koji je u knjizi 'Cico, tak' imam te rad' posvećenoj Zlatku Cici Kranjčaru, govorio o tim danima.

Današnji Dinamov predsjednik, Boban, debitirao je za Hrvatsku 22. prosinca 1990. u Rijeci, u prijateljskoj utakmici s Rumunjskom (2:0). U toj utakmici je kapetan Zlatko Kranjčar postigao prvi pogodak za Hrvatsku i posvetio ga baš njemu.

'Meni je značilo još više, ako je to uopće moguće. Ja sam tada bio etablirani igrač, na nekoj višoj razini postajao sam bitan, a Cico je završavao svoju karijeru, pa mu je očito bilo drago. Među nama oduvijek je vladalo veliko poštovanje, koje je kasnije preraslo u prijateljstvo. Čisto i jasno prijateljstvo, u kojemu smo imali puno zajedničkih gledišta, na isti način živjeli smo naš Dinamo i Hrvatsku. Puno nas je stvari povezivalo na kulturološkoj bazi. Cico je bio najpurgerskiji nogometaš u povijesti Dinama, ali njemu nije to bilo pitanje mjesta rođenja, nego pitanje načina ponašanja. Pitanje klase. Pitanje ideje kako živjeti Dinamo i Zagreb. Tu smo bili na istoj liniji', kazao je Boban, čiji citat je objavio Večernji list i dodao:

'Ta utakmica u Rijeci meni je bila nevjerojatno bitna; što zbog debija za Hrvatsku, što zbog činjenice da nas je Cico predvodio kao kapetan. Jer ipak je on bio idol moje generacije. Bilo je uvijek ono 'Cico, Zeko, Mlinka', ali plavi devet ipak je obilježio naša plava djetinjstva. Naravno, i moje, osobito dok sam živio na maksimirskom stadionu kao klinac, od trinaeste do petnaeste godine'.