Autor teksta nastavio je u istom stilu: 'Kada se pojavio na ulazu restorana u Livnu, sve je stalo. Prestala je padati i kiša koja je lila čitavo jutro i svi pogledi su bili uprti u njega. Od čovjeka koji je napravio toliko mnogo, očekivali biste da samo zauzme svoje mjesto za stolom i popije kavu s prijateljima. Ili čak i sam – uz dnevne novine ili sportske vijesti s portala. Međutim, Zlatko Dalić nije taj'.

Izbornik hrvatske reprezentacije i čovjek koji s Vatrenima piše povijest, pozdravio je sve koji su se tamo zatekli. Od stola do stola, uz iskreni osmijeh popričao je i fotografirao se sa svima koji su ga zamolili i uz već poznati znak konobaru, počastio ih pićem. Još jedna 'runda' od velikog Zlatka Dalića, rođenog Livnjaka, čovjeka koga ni slava ni bogatstvo nisu promijenili.

A onda su krenula i pitanja. Otkrio je hrvatski izbornik kako mu novac nije primaran u životu.

'Novac je, nažalost, sredstvo bez koga ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi… Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem. Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada da li imam nečega tri ili pet? Ništa mi ne znači. I zbog toga stalno naglašavam da novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, da sam mogao osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo.

Ovo što ja doživljavam u Hrvatskoj i ovdje u Livnu nema cijenu koju netko može platiti. Toliko poštovanja, radost nakon utakmica koje pobijedimo. To me fascinira i veseli i to su moji novci. To je moje bogatstvo. Moje bogatstvo je da me ljudi poštuju, da me svuda lijepo dočekaju i da ja mogu pomoći svakome. Ono drugo, materijalno… Dovoljno mi je ono što imam'.

Davor Šuker uvijek je volio napomenuti da je Bosanac, a ne Hercegovac zbog livanjskih korijena. Da li ste vi Bosanac ili Hercegovac?

'Uvijek se vodi ta rasprava gdje pripada Livno. Ja bih rekao ono i', pojasnio je Dalić i prisjetio se svog odlaska 1983. godine iz rodnog Livna.

'Otišao sam u Hajduk kao dijete, sa 15,16 godina. Taj klub me usmjerio, dao mi je šansu da nešto napravim od života. I to je bila moja prva prilika, prvi iskorak iz Livna. Bio je to ogroman šok, doći u veliki Split iz jednog malog mjesta. U tim situacijama čovjek treba opstati. Dođu izazovi velikog grada, a ti si dijete, nemaš pojma ni o čemu. Lako se tada ode u krivom pravcu. Možda je to najvažniji period mog života, te dvije, tri godine do punoljetstva, kada sam uspio sačuvati sam sebe. Uspio sam se izgraditi, postaviti sebi cilj i ambiciju. A moj cilj je bio da se ne vratim u Livno. Da sam se vratio, značilo bi da nisam uspio. I to me vuklo naprijed, prisjetio se Dalić.

Što za vas predstavlja Hajduk iz ove perspektive?

'Hajduk mi znači puno, jer je bio moja prva stepenica ka životu i svijetu. Ja jesam Hajdukovac. Moj otac je biciklom kao mladić odlazio gledati utakmice Bilih na Poljudu. U ovom trenutku sam izbornik hrvatske reprezentacije i meni je Hrvatska na prvom mjestu, a moje simpatije prema nekim klubovima nemaju veze s poslom', diplomatski je objasnio izbornik.

Prvu pravu priliku koju je Dalić iskoristio bila je ona na klupi Varteksa.

'U životu je najvažnije dobiti priliku, a kada ti je netko da, moraš to poštovati. Na tebi je hoćeš li to iskoristiti, kako kažu – ili jesi ili nisi. Meni su to dali Varteks i Varaždin. Taj grad me od prvog trenutka primio kao svog. Varaždin mi je omogućio sve i tamo se zaista osjećam kao kod kuće. Ja sam rekao da sam Livnjak i Varaždinac'.

2017. godina bila je itekako važna i za Dalića i za hrvatsku reprezentaciju, koju je preuzeo od Ante Čačića. U trenirci, ravno s aerodroma, uz telefonske sastanke tijekom puta, poveo je Vatrene do velike pobjede nad Ukrajinom i plasmana na Svjetsko prvenstvo.

'Bila je dosta loša, nezahvalna situacija. Hrvatska je igrala 1:1 s Finskom. Pesimizam, negativa, loši odnosi s navijačima… Generalno loš trenutak. Meni je pripala ta čast da mi ponude mjesto izbornika, gdje sam mogao reći samo da ili ne. I nisam razmišljao ni sekundu, zna se što znači voditi Hrvatsku. Nisam mislio o lošim stvarima, niti što će biti ako se dogodi poraz. Razmišljao sam pozitivno i vidio sam svoju priliku. Moja je sreća što sam na sve gledao baš tako. Sada kada sagledam sve, mogu samo reći koliko sam ja bio hrabar, odlučan, da sam oko sebe sve ljude pokrenuo. 'Možemo, jesmo, ja vjerujem, bit će to dobro…' -možda je u tim trenucima bio najvažniji taj moj prvi nastup. Poklopilo se sve skupa. Ne kažem da sam ja bio taj čarobnjak…', kaže Dalić.

Otkrio je Dalić i kako je Ivana Rakitića vratio na njemu najdražu poziciju, što je dalo odličan rezultat?

'U razgovoru s njim, zaključio sam da nije zadovoljan na poziciji na kojoj igra, da to nije njegova prirodna pozicija, da to ne može. Povukao sam neke poteze i učinio nekoliko stvari koje su doprinijele da mi pobijedimo tu utakmicu u Ukrajini.

Ipak, igrači su bili glavni. Znali su da im je to posljednja prilika i što im donosi pobjeda, a što poraz. Dali smo svi maksimum, jednostavno smo kliknuli i poslije je sve… Poznata priča'.

Dalić je pričao i o odnosu s igračima , tko mu je bio najveća podrška i glavna spona između njega i momčadi.

'Luka (Modrić) je kao kapetan ta osoba. On je predodređen za to. Ali, ta reprezentacija je bila puno velikih imena, zvijezda, velikih faca. Od Ćorluke, Mandžukića, Rakitića, Perišića, Brozovića…

I oni su se složili među sobom. Do tada je uvijek nešto falilo. Hrvatska je uvijek nešto radila, a nikada ništa. A svi su bili veliki igrači, koji igraju u sjajnim klubovima, osvajaju trofeje. U reprezentaciji ako se prođe grupa, to je bilo to. Kroz razgovor, prihvatili su moju ideju zajedništva, kompaktnosti, jedinstva i sami obavili nekoliko razgovora. Dogovorili su se da se slože oni među sobom, u ekipi. I najvažnija stvar je da su postali momčad. Nisu bili samo pojedinci. Imali smo mi pozdrav ‘Iznad svih Hrvatska’, ali nije to bilo baš tako. Bilo je – iznad svih sam ja. Da ja dam gol… Kada su se složili, došao je rezultat, a s rezultatom su se oni sve više skupljali i na kraju su postali tako kompatibilna cjelina da im nitko ništa nije mogao. Biti zajedno 52 dana, 40 muških, bez ikakvih problema. To može samo prava momčad'.

Bivši hrvatski izbornik legendarni Miroslav Ćiro Blažević jednom prilikom je izjavio da mu je žao što Niko Kovač nikada nije potražio savjet od njega. A zatraži li ga Dalić ikada od starijih i iskusnijih kolega?

'Nemam problem razgovarati s bilo kim, pogotovo s velikim stručnjacima i izbornicima koji znaju više i možda bolje od mene. Ja od toga ne bježim i to sam mnogo puta napravio, tražio neki savjet. S Ćirom puno razgovaram, čujemo se, družimo. Nikada meni nije bio problem čuti drugo mišljenje. Naprotiv, uvijek netko više zna nego ti ili ti i još netko znate više nego ti sam', jasan je bio Dalić.

A što je još sve Dalić rekao, pročitajte OVDJE.