'Prije točno deset godina Deportivo La Coruna izbacio je Milan u četvrtfinalu Lige prvaka pobjedom 4:0 na Riazoru. S obzirom da je tada Milan pobijedio u prvom susretu 4:1, taj je dvoboj ostao možda i najveće iznenađenje u povijesti Lige prvaka. Trener Milana tada je bio Ancelotti, a analitičar s portala Tribina.hr – Lwave – prikazuje sličnost s dvobojem protiv Borussije:

'Deportivo je na današnji dan prije deset godina okrenuo 4-1 protiv najbolje obrane Europe predvođene Nestom i Maldinijem. Sredinu su držali Pirlo i Seedorf, uz buldoga Gattusa. Naprijed 'nadolazeći' Kaka, Ševčenko i ubojiti danac Tomasson. Samo tri godine ranije Depor je nadoknadio 3-0 iz Pariza da bi na kraju izbacio PSG predvođen svojom legendarnom urugvajskom sedmicom.

Walter Pandiani, nikada na vrhu ali uvijek opasan. Jedan od onih igrača koji vas mogu stvarno potopiti kad ih krene. Snažan u duelu, najviše je plijenio zaraznom energijom kojom je gurao suigrače naprijed. Prošao je mnoge španjolske prvoligaše, ali najveći doprinos ostavio je na Riazoru. Hattrick PSG-u je bio nešto posebno, ali gol Milanu je imao veći povijesni kontekst.

Došao je u uvodnim minutama utakmice što je bio osnovni preduvjet za bilo kakav preokret. Dida, koji je tada slovio za najboljeg golmana svijeta, kod prvog udarca nije imao šanse. Pandiani je loptu primio okrenut leđima Maldiniju u srcu šesnaesterca. Išao je prema njoj umjesto da je statično čeka i u samom pokretu već je stvorio mini prostor za manevar. Lagani lažnjak izbacio je na djelić sekunde Maldinija što je bilo dovoljno Urugvajcu za precizan šut u lijevi Didin kut i 1:0.

U 44. Minuti već je 3:0 na semaforu.

U nastavku je bilo očito da i jedni i drugi pokušavaju taktizirati, Milan je znao da im gol jamči barem produžetak, a Depor da prolaze s osiguranih 3:0 iz uraganskog prvog dijela. Talijani su jednostavno psihički potonuli i nisu nikako uspijevali pronaći ritam da ozbiljnije priprijete Molini. Rui Costa je ušao i opalio nekoliko bombi ali uzalud. Fran je dovršio spektakularni povratak udarcem iskosa, s pozicije odakle je stigao ubačaj za Valeronov drugi gol. 4:0, na semaforu 76 minuta.

Može li se povijest ponoviti? Naravno, zašto ne. Znam da su svi već otpisali Borussiju. Ni ja im ne dajem neke šanse. Ali sigurno su tako ljudi razmišljali i na današnji dan prije 10 godina.

Ancelottija prati ta karma katastrofalnih razmjera, momčadi koje on vodi znaju se raspasti u trenucima kada to ljudi najmanje očekuju. Ne postoji nijedan argument po kojem se to ne može dogoditi i protiv BVB-a. Današnji Real nije jači od tadašnjeg Milana. Ni igrački ni rezultatski, a pogotovo ne karizmom. Borussija je vjerojatno u rangu s Deporom, a kad bi bili kadrovski kompletni bili bi sigurno jači i do 35-40%. Iako je teško uspoređivati ere radi se o 10 godina razmaka što u ovom formatu natjecanja ne znači previše.

Depor je imao Valerona i Pandianija, Dortmund ima Reusa i Lewandowskog. Pokušavam vam isključivo približiti detalje koji su slični i mogu biti poveznica između dvije Ancelottijeve momčadi. Kako je Ronaldo upitan, u slučaju da ne bude mogao igrati moguće je da Real krene sa sličnom postavom kao za vikend protiv Sociedada. Borussiji se vraća Lewa. Igraju doma, Westfalen je rasprodan, sve je moguće…'