Povodom Hajdukovog rođendana, na našem je community portalu Tribina.hr korisnik MarkanK napisao posvetu, uz sjećanje o možda i prvom hajdučkom velikanu:

'Povijest HNK-a Hajduka je poznata i ljudima koji nisu navijači splitskog kluba .Ja bi ovu analizu posvetio onima koji su naš Hajduk činili velikim i boljim kroz povijest i čijom žrtvom, predanosti i ljubavi legenda o Hajduku traje i dalje. Zbog njih nas hajdučka ljubav, vjera i nada 'nikad štufat neće'..

Gotovo svi navijači Hajduka, a i drugi, znaju priču o Velom mistu. Sama serija opisuje nastanak i osnivanje Hajduka pa prati njegov razvoj, postojanje kroz prvi i drugi svjetski rat te poratno doba. Mnogo legendi je ispričano u toj popularnoj seriji, a najveća je, i gotovo autentična, legenda o Ricu. On je zapravo postojao, a zvao se Nikola Gazdić-Janjčić i prošla godina je bila 100 godišnja obljetnica otkada je prvi put zaigrao za Hajduk. Priča s Ricom u Velom mistu završava tako da on protiv Građanskog odigra svoju najbolju utakmicu te nakon što iskašlja krv, umire..

Priča o Janjčiću je zapravo priča o Ricu samo što nije umro odmah nakon utakmice…

Gazdić je rođen u Splitu i za Hajduk je postigao 106 zgoditaka u 91 nastupu. Prvi je igrač sa 100 golova za klub i u to vrijeme je bio najbolji igrač Hajduka.

Te 1919.godine još nije bilo službeno oformljeno prvenstvo države stoga su klubovi 'prijateljski' gostovali jedni kod drugih, a utakmice su nosile čak veći značaj nego naslovi prvaka. Bili su stvar prestiža, ponosa i ugleda. Prvenstva su se tek počela igrati od 1920. godine, Te godine je Hajduk gostovao u Zagrebu. Prvu utakmicu je izgubio od Građanskog 2:0, da bi potom remizirao s Concordiom 1:1 te doživio debakl protiv HAŠK-a 4:0.

Vijesti o porazu Hajduka su se širile Splitom a navijači su bijesno i teško primali te rezultate. Stoga je krenula priča kako se igrači nedovoljno zalažu ,a optužilo se Gazdića-Janjčića kao najboljeg igrača da je sabotirao momčad. Tadašnja uprava (poprilično slična današnjima) isključuje Gazdića iz kluba te on od srama bježi u Beograd.

Gazdić je bio simbol Hajduka u to vrijeme.Kod navijača omiljen, nogometni genijalac i prva zvijezda kluba. Nakon dvije godine je dogovoren uzvrat sa Građanskim u Splitu, a Janjčić šalje molbu u klub i igračima da mu dopuste odigrati zadnju utakmicu. Pojedinci su znali da ima problema sa zdravljem te su prihvatili nazad Gazdića.

Svibnja 1921. godine se na Starom Placu okupilo oko 5.000 navijača na utakmici koja je podignula veliku prašinu javnosti i stvorila veliki rivalitet koji (na neki način) traje i do danas.

Hajduk: Kaliterna, Fjaka, Šuste, Pilić, Kurir, Rodin, Radić, Gazdić, Hekman, Mantler, Tagliaferro.
Građanski: Vrdjuka, Šifer, Ferderber, Rupec, Vragović, Bažant, Babić, Heinlein, Prška, Granec, Pavleković.

'Purgeri' su slovili tada kao najbolja momčad s Vrđukom na golu i Granecom u napadu.

Građanski je poveo zgoditkom Graneca u 15. minuti i svi su slutili poraz Hajduka. Tada na scenu stupa Janjčić. Predriblao je lakoćom četiri igrača, koji su ga hvatali i rukama i nogama ali bezuspješno. Izašao je sam ispred golmana, napravio fintu da će šutirati, a zapravo loptu je preskočio pored nemoćnog golmana, a ona ušla u mrežu.

Gazdić je briljirao, a njegov izjednačujući gol opisuje se kao pravo remek-djelo. Sljedeći gol je zabio Mantler iz jedanaesterca koji je realizirao nakon prekršaja na Gazdiću. Publika je bila u deliriju. Janjčića su na rukama iznijeli sa terena, a on nije prestajao plakati. Publika je slavila do dugo u noć, a njemu je već pozlilo. Nedugo zatim je preminuo od tuberkuloze. Sprovod Gazdića, koji je bio na starom splitskom groblju Sustipan, je bio najveći događaj u gradu. Nema čovjeka koji mu nije došao odati poštovanje, a sam Gazdić je bio prva velika Hajdukova ikona.

Sama je utakmica gotovo izazvala rat Splita i Zagreba. U Zagrebu dolazi i do demonstracija. Gradonačelnici su razmjenjivali brzojave. Gotovo ratno stanje. Bio je to prvi veliki nogometni skandal, koji je zaratio Split i Zagreb. Ubrzo su se strasti smirile i sve se nastavilo u prijateljskom tonu.

Igrači poput Janjčića su Hajduk. Igrači i osobe koje su ga stvarali i napravili ovim što danas znači građanima Splita, Dalmacije i navijačima Hajduka. Današnji igrači ne smiju nikad zaboraviti da ih netko gleda s nebeskog svoda. Od gori da Gazdić, Matošić i druge legende vide da ništa nije bilo uzalud, jer Hajduk traje i gura, jer Hajduk živi vječno i živit će radi njih. Sritan ti rođendan moj Hajduče.'