Bogdan je rođen 5. siječnja 1957. godine u Murskom Središću. Igračku karijeru započeo je u tamošnjem Rudaru, a zatim je nastupao za MTČ iz Čakovca. Već 1975. godine stigao je u Dinamo, čiji je dres nosio punih deset godina i ostavio dubok trag.

Šira sportska javnost pamti ga i kao stručnog sukomentatora HRT-a tijekom Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj. Osim toga, okušao se i u komentiranju nekih HNL utakmica s kolegom Željkom Velom. Sport klub je tim povodom prenio riječi novinara i komentatora o njegovom dragom kolegi:

'Šokirala me vijest i izrazito rastužila, Srećko je bio jedan veliki gospodin i dobra osoba. Bio je iskrena i dobrućudna osoba, ponizna i bez ikakvog ega. Ega kojeg bi čovjek i očekivao s obzirom na sve što je postigao u karijeri. Srdačan i topao, baš me šokirala vijest.

Čečija se kao nogometaša sjećam kroz maglu, ali pamtim ga kao bitan kotačić tadašnjeg snažnog Dinama u 80-ima. S obzirom da se inozemni nogomet tada znatno manje pratio nego sada, nakon odlaska u Njemačku ne sjećam se previše…

Upoznali smo se praktički pred taj projekt Svjetskog prvenstva 2006. iz Njemačke. Prije smo se znali površno, poznavali smo se čisto kroz odnos trener-novinar. Kažem to s razlogom jer je nevjerojatno da ljudi tako kliknu, na jedan dobar način kao što smo tada napravili mi. Obično za neke spontane stvari treba vremena i da se jedna osoba navikne na drugu, ali kod nas je bilo sve obrnuto. Nismo se nikada ništa dogovarali, niti smo imali zapisane fore.

Kreneš u utakmicu, slušaš jedno drugoga, bez ikakvog pritiska za duhovitim. Sve je bilo spontano jer bi se inače sve pretvorilo u nekakvo umjetno štancanje fora. To je bio dobar put i zato je čini se to ostalo zapamćeno kao nešto dobro i ljudima zanimljivo.

Dobra stvar je da nikada nismo radili utakmice Hrvatske ili nekakve super derbije jer takav način bi ljudima vjerojatno išao na živce jer je utakmica jako bitna. Komentatori bi im onda išli na živce, a nas dvojica u tandemu smo onda pogodili koncept za utakmice možemo to reći srednje važnosti.

Bili smo unutar nekakvog okvira, mislim da nije bilo ni previše niti prema kome uvredljivo. Bila je to jedna sretna suradnja do koje je došlo spontano i bez velike pripreme, to je bio ključ toga što se ljudima svidjelo i što su to zapamtili.'