Arsenal, aktualni engleski prvak, samo je dva puta od prosinca 2023. primio tri gola u ligaškoj utakmici. To je bilo u slavlju protiv Luton Towna rezultatom 4-3 i porazu od Manchester Uniteda rezultatom 3-2. Međutim, obje utakmice mogu se staviti u onu kategoriju 'nezaboravnih trilera' i iznimki Artetinog pravila granitne obrane. Utakmica za vikend to nije bila.
Rijetko tko je uspio nametnuti svoju igru Arsenalu iz posljednjih nekoliko godina, a kamoli toliko ih podrediti da Topnici izgledaju kao momčad koja je zalutala u Premier ligu. Sasvim je normalno da će se poraz ponekad 'zalomiti'. U drukčijem scenariju subotnjih 0:3 mogli bismo pripisati lošem danu, no na Amexu to nije bio slučaj. Arsenal je izgubio jer je Brighton bio nevjerojatno dobar.
vezane vijesti
David Raya, ponajbolji golman svijeta, zbunjeno je gledao prema suigračima nakon što je četiri puta u 1. poluvremenu loptu poslao van igre ili u noge suparnicima. Declan Rice i Bruno Guimarães nisu imali vremena okrenuti se s loptom u nogama, a da ih netko ne napadne s leđa. Kai Havertz, napadač koji bi trebao biti penicilin za ovakav presing svojim primanjem lopte i povezivanjem redova morao se vraćati skroz do stopera kako bi osjetio loptu i povezao igru. Arsenalovi igrači izgledali su izbezumljeno gubeći posjed za posjedom u vlastitoj trećini.
Topnici su do ove utakmice u prvenstvu primili samo jedan gol i dopuštali su uvjerljivo najmanje pokušaja svojim suparnicima. Nesreća po njih je bila što je s druge strane stajala momčad s najviše golova, kao i najviše oduzetih posjeda u suparničkoj trećini u Premier ligi.
Ovo nije bio slučajan bljesak
Za početak, vrijedi ostaviti klišeje po strani. Brighton nije pobijedio jer su njegovi igrači više željeli pobjedu ili zato što su baš te subote bili nevjerojatno motivirani. Ovdje se radi o dugome procesu čije je lice Fabian Hürzeler. Njegova dob često se spominje kao kuriozitet i to s dobrim razlogom. Njemački sustav trenerskih licenci izrazito je selektivan, a Hürzeler je već u ranim dvadesetima počeo skupljati godine praktičnog rada potrebne da se kroz njega probije. S 29 je vodio St. Pauli, s 30 imao UEFA Pro licencu, a s 31 postao najmlađi stalni trener u povijesti Premier lige.
Ovaj 33-godišnji Nijemac insistira na visokom intenzitetu i pritisku kao temeljima igre tako da ovakva predstava nije ništa novo. U Hürzelerovoj prvoj sezoni Brighton je pretrčao najviše kilometara i ostvario najviše brzih povratka posjeda lopte nakon njezina gubitka u cijeloj Premier ligi. Ključ njegova pritiska igrač-na-igrača je da svaki individualac mora osvojiti vlastiti duel jer ako jedna karika pukne, cijeli je lanac pritiska beskoristan. Hürzeler se zato oslanja na fizički potentne i motorične igrače koji mogu pokrivati više pozicija, a njih ima u kadru zahvaljujući briljantnom poslovanju.
Hürzeler je lice, ali Bloom je temelj
No Hürzeler je samo najnovije lice tog procesa. Da biste razumjeli zašto Brighton može izgubiti trenera, veznjaka od 130 milijuna eura, najboljeg strijelca ili pola prve momčadi, a nekoliko mjeseci kasnije ponovno izgledati bolje nego prije, morate otići kat iznad svlačionice. Tamo počinje priča o Tonyju Bloomu.
Britanski milijarder bogatstvo je izgradio u svijetu sportskog klađenja, a njegova analitička kompanija Starlizard godinama se bavi upravo onime što Brighton pokušava napraviti na nogometnom tržištu, a to je pronaći vrijednost koju tržište još nije pravilno prepoznalo.
Brighton ne traži najboljeg dostupnog igrača jer se ne može natjecati s bogatijom konkurencijom. On traži igrača čija je stvarna vrijednost veća od njegove tržišne cijene i čije karakteristike odgovaraju vrlo specifičnoj ulozi. Podatke koristi kao filter pri donošenju odluka, a iza njih stoje skauti, videoanaliza i procjena karaktera. Klub je uz to i mnogo spremniji od većine konkurencije pogledati ondje gdje drugi ne gledaju.
Još važnije, Brighton vrlo rijetko čeka da problem nastane kako bi ga počeo rješavati. Potencijalne zamjene često se prate mjesecima ili godinama prije nego što im postanu potrebne. Kada bogatiji klub neizbježno dođe po jednog od njihovih najboljih igrača, odlazak nije znak za paniku nego već predviđeni dio poslovnog modela.
Odlaskom zvijezde u Brightonu se ne pali alarm
Galebovi su kroz posljednjih nekoliko godina ostajali bez Grahama Pottera i Roberta De Zerbija na klupi, Moisesa Caiceda i Alexisa Mac Allistera u veznom redu, a prije njih i Bena Whitea, Marca Cucurelle ili Leandra Trossarda. Nakon gotovo svakog takvog odlaska pojavljivalo se isto fatalističko pitanje: Što sada?
Brighton bi gotovo svaki put odgovorio jednako i neokrznut nastavio svoj put. Naravno, to ne znači da svaki novi igrač automatski postane bolji od prethodnika niti da klub nikada ne pogriješi. Poanta je upravo suprotna: Brighton je organiziran tako da jedna pogreška ili jedan veliki odlazak ne mogu srušiti cijelu konstrukciju.
Stoga, posebnost ovog kluba ne krije se u jednom čovjeku, algoritmu ili modelu, već u procesu koji je konzistentno primjenjivan godinama. A Hürzelerov nogomet posebno dobro pokazuje koliko je taj proces precizan.
Vušković je školski primjer modela
Hürzelerov nogomet ne može igrati bilo tko. Njegov sustav traži vrlo specifične profile, a idealan primjer je Luka Vušković.
Puno se tinte prolilo o njegovoj brzini, odnosno manjku iste, kao i o tome može li igrati u obrani s četvoricom. Izbornik Zlatko Dalić ranije je bio oprezan s njegovim korištenjem u takvom sustavu, a samo nekoliko mjeseci poslije Vušković u Premier ligi izgleda potpuno prirodno upravo u liniji s četvoricom.
To ne znači da 19-godišnji stoper nema mana. Ima ih, posebno kada mora braniti veliki prostor iza sebe. Ali Brighton ne traži savršenog igrača, nego profil čije su prednosti toliko izražene da vrijedi graditi oko njih.
Vušković je već sada elitno jak u zraku, nevjerojatno opasan pred protivničkim golom, fizički dominantan i dovoljno kvalitetan s loptom da odgovara Hürzelerovoj ideji. Za Brighton to znači da je za 54 milijuna eura dobio jednog od najzanimljivijih stoperskih talenata na svijetu, uz uvjerenje da će mu sustav dodatno naglasiti vrline, a sakriti dio mana.
Za Galebove je to bio školski no brainer. A s obzirom na niz mladih igrača koji su ondje napredovali i zatim bez problema napravili sljedeći korak, Vušković je vrlo vjerojatno izabrao i idealno mjesto za razvoj.
Brojke nisu dovoljne
Ipak, ne treba Brighton doživjeti kao hladnokrvnu skupinu 'štrebera' i 'laptop-trenera' koji brojkama pronalaze mlade talente i preprodaju ih bogatijim kolegama. Klub jako puno napora ulaže i u onu ljudsku, često neopipljivu komponentu. Upravo zato su Galebovi nakon dvije godine vratili Pascala Großa koji je s 35 godina najučinkovitiji igrač Premier lige ove sezone. Upravo zato su insistirali na dovođenju iskusnih igrača poput Jamesa Milnera i Adama Lallane jer znaju da je element liderstva i iskustva neprocjenjiv za njihove mlade igrače. Kada se kombinira kvalitativno s kvantitativnim znanjem, dobije se Brightonova receptura.
Ako je to tako lako, zašto svi onda to ne rade? Zato što je u većim sredinama to neusporedivo teže ostvariti. Manchester United nakon tri poraza ne može reći: 'Naš model pokazuje da proces funkcionira, čekat ćemo još 18 mjeseci.' Mediji, sponzori, milijuni navijača i vrijednost rezultata svakog vikenda stvaraju sasvim drukčiji pritisak.
Brighton može i to je veliki dio njegove konkurentske prednosti. Veliki klubovi imaju više novca, a klubovi poput Brightona, Brentforda i Bournemoutha imaju luksuz strpljenja s idejom koja na početku izgleda čudno.
Velika sredina često kupi rezultat procesa, a ne sami proces. Chelsea kupi Caiceda, dovede Brightonova sportskog direktora ili trenera, ali ne može jednostavno preseliti kulturu koja je desetljeće građena da takve ljude pronalazi prije svih.
Arsenal nije naletio na senzaciju
Iz svih navedenih razloga pobjedu 3-0 protiv Arsenala ne treba promatrati kao još jednu senzaciju Premier lige. Senzacija bi podrazumijevala da se dogodilo nešto potpuno neočekivano, nešto što se teško može ponoviti. Brighton je napravio upravo suprotno: odigrao je utakmicu koja je logična posljedica svega što klub gradi godinama.
Hürzeler će jednog dana otići, Vušković će biti prodan za još veći iznos, Groß će završiti karijeru, a neki novi Caicedo ili Mac Allister ponovno će postati suviše traženi da bi ih Brighton zadržao. I tada će se ponovno pojaviti isto pitanje: Što sada?
Ako su nas posljednje godine ičemu naučile, odgovor će već biti spreman. Arsenal na Amexu nije naletio na momčad koja je imala svoj dan, već na klub koji već godinama zna točno što radi.
