Bilo je to vatreno krštenje novog trenera Hajduka Gonzala Garcie koji je prije mjesec dana preuzeo vruću klupu splitskog velikana. Nakon (rezultatski) dobro odrađenih priprema (4 pobjede i poraz), navijački je puk bio željan vidjeti novu fizionomiju igre i taktičke zamisli španjolskog trenera pred nadolazeću sezonu i start europskog natjecanja.

Trener koji stvara igru

Gonzala Garciju imali smo prilike upoznati u dva (uspješna) mandata na klupi Istre (2021.-2023., 2025.) gdje je s Puležanima ostvario zapažene rezultate, razvio niz sjajnih igrača kojima je karijera prethodno zapela na stranputici, te posljedično omogućio klubu da ostvari zapažene transfer i zaradu (Perković, Beljo, Bakrar). Samim dolaskom u Hajduk i stilom igre koji je njegovao u dosadašnjoj trenerskoj karijeri, mogli smo očekivati da će Garcia pokušati nadograditi stil igre od prošle godine, kada je, danas novi talijanski izbornik, Gennaro Gattuso, preferirao otvaranje igre od vratara i nogomet s puno presinga, trke i okomitosti.

Urugvajac sa španjolskom putovnicom, kako i priliči toj svjetski poznatoj školi trenera, voli posjed. No, ono što razlikuje Garciju od većine španjolskih trenera (čitaj: nasljednika Pepa Guardiole) jest što se ne libi zapostaviti posjed u trenucima kada pojedine situacije na terenu zahtijevaju trčanja u prazan prostor, što brže osvajanje prostora i traženje dubine u posljednjoj trećini.

Moderna igra po španjolskim postulatima

Da će na istom tragu nastaviti i u Hajduku, dalo se naslutiti već na samom startu utakmice u Bakuu jer Garcia je bijelu momčad postavio u “omiljenih” 4-3-3. U otvaranju igre ovakva formacija omogućuje dobru pokrivenost svih dijelova terena i stvaranje “trokuta” u pronalasku slobodnog rješenja i osvajanju terena kroz posjed lopte. U nogometu se stručnjaci i igrači često znaju koristiti terminom “obrana čovjek na čovjeka”, no u stvarnosti braniti se ne možete čovjek na čovjeka jer bi to značilo da protivnički golman odrađuje fazu obrane i čuva protivničkog igrača, a u modernom nogometu to nije slučaj.

Što to znači konkretno na terenu? U principu, dok god vam vratar ima u posjedu loptu u nogama, to znači da napadate s 11 igrača protiv protivničkih 10 (protivnički golman je na svom golu) i u svakom trenutku postoji “slobodni igrač” na terenu. Dakle, svaki napadač koji igra aktivnu fazu presinga na loptu koja je u posjedu vratara, u nekom će trenutku morati napustiti prostor (ili igrača) kojeg čuva i ostaviti “slobodnog čovjeka”. To momčadi koja njeguje otvaranje igre od vratara posljedično omogućuje da lakše osvaja prostor i dolazi s brojčanom nadmoći u posljednju trećinu terena. Da se razumijemo, ovakav stil igre zahtijeva vrlo uigrane automatizme i individualnu kvalitetu te u početku može dovesti do konfuznih situacija u igri, ali jednom kada se takve stvari poslože i kliknu, momčad se osjeća ugodno s loptom u nogama i zna kako kreirati opasne situacije za protivnika s namjerom da ugrozi i zabije gol.

Igra u fazi radova, posjed bez konkretnosti

Iako rezultat prve utakmice (1:1) Hajduku ostavlja otvorena vrata za prolazak u iduću fazu natjecanja na uzvratu na Poljudu idući tjedan, splitska momčad očekivano je pokazala slabosti na otvaranju sezone, posebno u 1. poluvremenu. Domaćin je, kao i Splićani, susret otvorio u formaciji 4-1-4-1 (4-3-3 u fazi napada) s jasnom taktičkom idejom – visoko podignuti linije obrane, defenzivno se zgusnuti u sredini terena i koristiti svaku priliku za osvojiti loptu na polovici Hajduka.

Za Garciju, Hajduk, a i akademiju, pohvalno je da je u startnih 11 na prvoj ovosezonskoj europskoj utakmici bilo čak pola igrača ispod 23 godine koji su prošli splitsku omladinsku školu (Skelin, Hrgović, Skoko, Capan, Brajković i sada već iskusni kanadski reprezentativac Sigur). Ono što je Hajduku u prvom poluvremenu stvaralo problem, Zira je igrala izuzetno kompaktnu obranu, s uskim razmacima između linija i minimalnim rizikom. Posjed lopte prepustili su Hajduku, visoko pritiskali Ivušića, Skelina i Šarliju, te svaki pokušaj dubinske lopte rezali s taktičkim prekršajima i pravodobnim ulascima u duele, a samo jedan žuti karton potvrđuje da su to činili vrlo promišljeno. Splićani su u prvih 45 minuta dosta teško izlazili na suparničku polovicu te se igra bazirala na pojedinim bljeskovima. Najraspoloženiji je svakako bio mladi Roko Brajković koji je nakon prošle sezone prilagodbe na seniorski nogomet pokazao natruhe talenta i demonstrirao da će ove sezone nastojati ugrabiti svoju poziciju na desnom krilu.

Sjajna akcija za vrijedan gol u gostima

Iako su za poravnanje rezultata i konačnih 1:1 najzaslužniji Hrgović (asistent) i Kalik (strijelac), činjenica jest da je Hajduk u drugom poluvremenu živnuo, posebno ulaskom najnovijeg pojačanja u veznom redu, Adriona Pajazitija. Omogućilo je to više (konkretnijeg!) posjeda lopte u drugih 45 minuta, oslobađanje lijeve strane terena, pogotovo Bilih Tića - Hrgovića i Skoke koji su u 68. minuti “nacrtali” školski uigranu akciju za gol Kalika.

Pajaziti, albanski reprezentativac star (mlad!) tek 22 godine, s engleskim pedigreom i uličnim stilom nogometa (primanje i prijenos džonom), uvelike je podignuo ritam igre Splićana svojim ulaskom u igru. Dok je Capan, poput Žapera koji se tek oporavio od teške ozljede i nije igrao, tip igrača koji nema “lagan korak” i igra na sigurno s 1-2 dodira, Pajaziti je motorični vezni igrač koji sve s loptom radi u kretanju, napada prazne prostore i posljedično stvara višak u sredini terena, a jednostavim pasovima diktira tempo igre, nebitno o tome jeli povučeniji (na poziciji šestice), ili istureniji (na poziciji osmice).

Domaći igrači za europski uspjeh

Ovakav Hajduk s vremenom će sigurno biti bolji, a davanje prilike domaćim talentima posljedično će omogućiti veću privrženost navijača prema klubu i stvaranje unosnijih transfera u budućnosti, pogotovo ako igru poprati i rezultat (europska skupina ili domaći trofej). Posebnu pohvalu zaslužio je Marino Skelin koji je u 90 minuta naznačio svoj (veliki) talent, posebno u obrambenom postavljanju, igri s loptom i ponajviše, izlascima s loptom u sredinu, pa čak i u posljednju trećinu terena (asistencija Livaji za priliku u 75. minuti). Više od svega, Garcia je zaslužio palac gore za hrabrost i davanje povjerenja Hajdukovoj mladosti, a uz dodatnih 7 dana treninga i priprema, nemamo razloga sumnjati da ovakva Zira može pasti na Poljudu!