Vjerojatno ste pratili recentna zbivanja pa se ne mora puno duljiti o perfektu. U subotu je Zdravko Mamić javno ustvrdio da ne postoji politička volja da policija dobije zeleno svjetlo za obračun s nepristojnim povicima i već u utorak krivci su locirani i transferirani sa sjeverne tribine... Uhićeni nisu jer nisu pružali fizički otpor.

Ono što se dan nakon postavlja kao ključno pitanje je što će se na navijačkim tribinama događati sutra. I u prenesenom i u doslovnom značenju. Već sutra naime Hajduk i Rijeka igraju svoje europske dvoboje, a nakon demonstracije moći neupitnog vladara hrvatskog nogometa i Uefe razina solidarnosti među navijačkim grupama u Hrvatskoj dosegnula je određeni zenit. I Torcida i Armada prolaze kroz sjajno razdoblje i ne treba im upozoravajući sjaj šljemova na sektorima koje će bez sumnje ispuniti do posljednjeg mjesta. Ali, teško će ove utakmice u atmosferi u kojoj je najsvježija navijačka memorija izbacivanje kolega s tribine proći bez prozivanja saveza. Kada bi to bilo dijelom kladioničke ponude, koeficijentom na pogodak ne bi se pokrili ni manipulativni troškovi.

Obzirom da to skandiranje ('HNS ped... nogomet ste sjeb...') u novom pravilniku spada u red zabranjenih ostaje vidjeti hoće li se scene policijskog čišćenja ponoviti i na ostalim hrvatskim stadionima. Treba li sada početi planski prazniti tribine zbog skandiranja koje je dio rituala nezadovoljnih već godinama i ekvivalente kojih ćete naći u većini zemalja ove šarene planete? Treba li zbog nepristojnosti i prkosa ugasiti navijački pokret?

Huliganizam je riječ koja se posljednjih godina nemilosrdno prostituira. Danas je 'svatko' u očima javnosti huligan. Onaj koji sudjeluje u tučnjavama, pa onaj koji pali baklje, pa i onaj koji nepristojnim rječnikom proziva elemente koje u nogometu smatra nepoćudnim. Sutra će, nemojte uopće sumnjati, biti i onaj koji utakmicu prati iz stajaćeg položaja. Takvi su trendovi, a ako se nekoga želiš riješiti etiketiraj ga kao huligana, pošalji policiju i pričekaj 48-72 sata da se prašina slegne. Stavi ga na listu nepoželjnih koja može i ne mora biti zakonska i legitimna i voila... Na stadionu ga više nema.

Zaista je prizemno prozivati romsku, homoseksualnu ili bilo koju drugu zajednicu u kontekstu sumnjivog nogometnog miljea. Ključne riječi iz uvredljivih skandiranja treba što prije otkloniti, ali ovakav zaplet daje upravo suprotnu tendenciju. Navijački svijet sinonim je za tvrdoglavost i prkos... Ipak, kada se ohlade usijane glave određeni krug ljudi svih klupskih boja treba sjesti za isti stol i modificirati tribinski izričaj. Žestina ne mora biti manja ako se isključe ključne riječi u vidu 'pedera', 'cigana' i ostalih poštapalica koje zaista mogu uvrijediti. O Srbima i vrbama da ne govorimo, to je ispod svakog civilizacijskog kriterija. Jer, hrvatski navijački svijet nalazi se pred svojim najtežim izazovom u povijesti. Niti jedna narodna ni nogometna vlast još nije bila ovako blizu da s tribina eliminira ultras scenu. Ne huligansku, nego ultras čiji se elementi neprirodno guraju u huliganski opus. Preko leđa BBB-a odvija se vrlo uspješno uvježbavanje brisanja jedne navijačke grupe, a ista metoda tada se može primijenjivati i na drugim lokacijama.

Mnogima bi takav rasplet bio mio, ali pitanje je kako će hrvatski stadioni izgledati kada klubovi uđu u rezultatske krize. Kada ode vojska znatiželjnika s tribina i kada nastane pustoš koja redovito u mrtvijim dijelovima sezone nastane i na Maksimiru i na Poljudu i na Kantridi. Da o ostalim stadionima ne govorimo... Tko će tada ostati uz klubove, za koje smo se već puno puta uvjerili da na redovnoj bazi ostaju sami sa jezgrom najvjernijih navijača? Tko će spasiti Hajduk od godina mahnite pljačke i loših poteza ako neće Torcida? Što je uopće nogomet bez glasnih navijača? Postoji mogućnost da u Hrvatskoj dobijemo odgovor na to pitanje. A onda neka nogometu, koji je sve manje sport nabijen emocijama a sve više kratkoročno vođen biznis, 'svi sveti' budu na pomoći.