Ivan Ljubičić umirovio se 2012. godine, u karijeri je osvojio 10 ATP turnira, najbolji plasman bio mu je treće mjesto na ATP ljestvici, osvojio je Davis Cup i brončanu medalju na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni. No, Ljubo nije dugo mirovao, odmah se bacio u trenerske vode, prvo je vodio Milosa Raonica, pa vrlo kratko Tomaša Berdycha, a krajem 2015. godine započeo je suradnju s najvećim svih vremena - Švicarcem Rogerom Federerom!

Priključio se timu koji se brine za tenisača kojeg je Ljubičić uspio pobijediti samo triput u karijeri, još tamo početkom ovog stoljeća, 2001., 2002. i 2003. godine. Ostalih 13 međusobnih mečeva dobio je Federer... Koji ne namjerava stati, iako je samo dvije godine mlađi od Ljubičića uspio je u 37. godini života postati najstariji broj 1 u povijesti svjetskog tenisa!

Jasno je kako ogromne zasluge za taj uspjeh ima naš Ivan Ljubičić, otkako popularni Ljubo radi s FedExom ovaj je ostvario plasman u 11 finala, pobijedio je u devet njih, osvojio je tri Grand Slam turnira te se vratio na prvo mjesto ATP ljestvice! Već bi ove sezone morao 'preskočiti' brojku od 100 osvojenih turnira, trenutno je stao na 97... U čemu je tajna?

'Kod treniranja na najvišem nivou morate puno slušati. Najvažnije je razumjeti igrača. Slušati na početku, ali slušati i općenito kako biste razumjeli i pomogli igraču', kaže Ljubičić i nastavlja:

'Kada trenirate igrača koji je neko vrijeme na Touru, on ima svoju prepoznatljivu igru, ideje i razmišljanje o puno stvari, a vi morate odabrati ono što će imati najveći utjecaj na njegov tenis i rezultat. Najveća razlika između treniranja i igranja je u tome da je igrač šef. Igrač mora biti mentalno jak i vođa na terenu, jer on donosi sve odluke. Kao trener morate svoj ego staviti na stranu i biti sigurni da ste dali sve što igrač treba kako bi igrao bolje i bio bolja osoba.'

No, 'škakljiv' je trenerski posao, treba imati i nešto sreće, priznao je to i Ljubo.

'Mislim o tome kako ću poboljšati igrača, kako nešto može biti bolje? Što mogu učiniti? Istina je da ako ne ostvarite brzo neki rezultat, neće biti dugoročnih ciljeva. To je zeznuti dio. I sreća igra svoju ulogu, jer na početku moraš dobiti rezultate i povjerenje igrača. Bez obzira na to koliko igrač vjeruje treneru, ako rezultata nema nakon nekog vremena, onda se pojavljuju svakakvi problemi', kaže jedan od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena i otkriva male tajne 'zanata':

'Kao igrač činite sve što hoćete. Kao trener morate se držati po strani većinu vremena i morate imati poštovanja prema igraču. Iskustvo može biti nešto što ste osobno prošli ili gledali na televiziji. To su dvije različite stvari. Ne kažem da ćemo ja i igrač koji se nije natjecao na najvišem nivou reći dvije različite stvari, ali uvijek želim nešto istaknuti i djelovati. Ne govorim puno i igrači koje sam trenirao to mogu potvrditi. Ako nešto kažem, držat ću se toga...'

Otkrio je Ljubičić i onu težu stranu posla kojim se bavi...

'Kao trener morate cijelo vrijeme rasti i napredovati, slušati i učiti, gledati oko sebe, jer nikada ne znate koja bi vam informacija mogla biti korisna. Najteži dio? Znati gdje je granica... Kada pustiti ili uskočiti i reći nešto. To je vjerojatno najkompleksniji dio posla. Kao trener, ne smijete biti sebični. To ne ide tako. Morate razumjeti, a čak je ponekad i bolje za igrača da pogriješi kada napravi nešto suprotno od onoga što mislite. Igrač ulazi na teren i pobjeđuje mečeve. Prošao sam puno različitih uloga u karijeri, ali uvijek sam vjerovao da igrači vode glavnu riječ', zaključio je u razgovoru za ATP Ivan Ljubičić.