'Svi znate što se dogodilo i kako se osjećam. Ovo je samo dokaz što su Olimpijske igre i koliko su vrijedna dva zlata koja ste svi vi olako shvatili. Najbitnije je da se zaliječim od svih ozljeda koje sam nakupila proteklih godina i da se opet vratim osvajanju zlatnim odličjima. Ne trebaju mi pobjede ni porazi kako bih znala da su mnogi ljudi uz mene i kada sam na četvrtom mjestu', započela je najbolja hrvatska atletičarka, bacačica diska Sandra Perković po dolasku u Zagreb i nastavila:

'Znate li vi da sam ja žena koja je izgubila u Europi zadnji put prije 12 godina? Znate li koliko je to teško? Naravno da sam plakala u sobi nakon natjecanja, ali ja znam gdje sam i koliko je četvrto mjesto na Olimpijskim igrama veliko. Dovoljno je pogledati rezultate u povijesti hrvatske atletike da to i sami shvatite.'

Jasno je svima da joj je teško, teško se pomiriti s četvrtim mjestom kad si favorit za još jedno olimpijsko zlato. Puno je razloga za to, a Sandra je istaknula teške uvjete natjecanja u Japanu te napala organizatore Olimpijskih igara u Tokiju.

'Krenuli smo s velikim očekivanjima, ne po pitanju mog rezultata, već po pitanju uvjeta koji su tamo vladali. Imali smo velikih problema s organizacijom treninga. Tri mjeseca prije Rio de Janeira kazali su nam da je tamo sve loše, ali opet su tamo vladali deset puta bolji uvjeti nego u Japanu. Gledamo ih kao da su organizirani kao Švicarska, a oni su puno godina iza nas. Radišni su, ali organizacija je bila ispod razine. Čekali smo obroke po 40 minuta na najvećoj vrućini, nismo se smjeli kretati po olimpijskom selu i vidjelo se kako entuzijazam kopni kod velikog broja sportaša', pričala je u jednom dahu Sandra Perković te slikovito opisala situaciju:

'Osjećali smo se kao da smo u zatvoru, psihološki su to uvjeti koji su utjecali na sve nas koji smo bili u Tokiju. Osjećali smo se kao cirkusanti na praznom stadionu koji prima 65.000 gledatelja, dok su na Europskom nogometnom prvenstvu stadioni bili puni. I na naše je vaterpoliste to utjecalo, oni su bili najspremniji od svih nas... Za nas u Tokiju to je izgledao kao da smo na groblju, iako su to teške riječi, ali nije to puno bolje izgledalo. Naravno, to nije razlog mog posrtanja u borbi za medalju, na meni je bilo da se spremim na sve uvjete na najbolji mogući način', zaključila je Sandra.