Momčad Luisa de la Fuentea u šest utakmica primila je samo jedan pogodak i postala tek četvrta reprezentacija u povijesti koja je s takvim obrambenim učinkom izborila finale Svjetskog prvenstva, piše Mundo Deportivo. Prije nje to su uspjele samo Nizozemska 1974., Brazil 2002. i Italija 2006. godine.

Španjolsku je na cijelom turniru uspjela probiti jedino Belgija u četvrtfinalu. Francuska, jedan od najvećih favorita za naslov i momčad koja je do polufinala djelovala nezaustavljivo, protiv nje nije pronašla put do mreže.

Cruyffova Nizozemska prva je stigla do tog podviga

Prva reprezentacija koja je do finala Svjetskog prvenstva stigla sa samo jednim primljenim pogotkom bila je legendarna Nizozemska 1974. godine.

Momčad predvođena Johanom Cruyffom, poznata kao 'Oranje mehanique', odnosno 'Narančasti stroj', oduševila je svijet revolucionarnim totalnim nogometom. Jedini pogodak prije finala primila je protiv Bugarske u skupini, i to iz jedanaesterca.

Nizozemci su poveli i u finalu protiv Zapadne Njemačke, također iz kaznenog udarca, ali su domaćini preokrenuli rezultat i pobijedili 2:1. Jedna od najutjecajnijih momčadi u povijesti tako je ostala bez naslova.

Brazil i Italija podvig pretvorili u naslov

Na ponavljanje tog rezultata čekalo se čak 28 godina.

Brazil je 2002. pod vodstvom Luiza Felipea Scolarija do finala primio samo jedan pogodak. Zabio ga je Hasan Şaş u utakmici skupine protiv Turske.

Momčad koju su predvodili Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinho u finalu je pobijedila Njemačku 2:0 i osvojila peti, zasad i posljednji naslov svjetskog prvaka.

Četiri godine poslije isto je uspjela Italija. Momčad Marcella Lippija do finala je primila samo autogol Cristiana Zaccarda protiv Sjedinjenih Američkih Država. Nijedan suparnički igrač nije uspio svladati Gianluigija Buffona iz igre.

Francuska je u finalu povela pogotkom Zinedinea Zidanea iz jedanaesterca, Marco Materazzi izjednačio je na 1:1, a Italija je naslov osvojila nakon izvođenja jedanaesteraca. Utakmica je ostala zapamćena i po Zidaneovu udarcu glavom u Materazzija te isključenju u produžetku.

Obrana u sjeni velikih zvijezda

Španjolska će sada pokušati postati treća reprezentacija koja je nakon samo jednog primljenog pogotka na putu do finala osvojila naslov. Nizozemskoj to nije uspjelo, dok su Brazil i Italija savršeni turnir zaključili podizanjem trofeja.

U prvi plan uglavnom dolaze Lamine Yamal, Mikel Oyarzabal, Dani Olmo i ostali kreativci, ali velik dio španjolskog uspjeha počiva na gotovo besprijekornoj obrani.

Aymeric Laporte i Pau Cubarsí izgradili su iznimno pouzdan stoperski par, dok Pedro Porro i Marc Cucurella na bokovima uspijevaju istodobno sudjelovati u napadu i zatvarati prostor iza sebe. Ispred njih igra Rodri, čovjek koji kontrolira ritam, prekida suparničke napade i suparnike često drži daleko od španjolskog gola.

Španjolska zato ne brani samo vlastiti kazneni prostor. Ona se brani posjedom, pravilnim rasporedom i pritiskom kojim protivniku oduzima mogućnost da uopće razvije napad.

U šest utakmica samo je Belgija pronašla pukotinu. Francuska u polufinalu nije uspjela, a Španjolcima je sada preostao još samo posljednji korak.

Zadrže li istu obrambenu razinu i u finalu, generacija Luisa de la Fuentea neće samo osvojiti naslov. Učinit će to učinkom kakav je u gotovo stoljeću Svjetskih prvenstava prije nje ostvarilo tek nekoliko najvećih momčadi.