FC Copenhagen je uvjerljivo najveći klub danskog nogometa. Osvojili su u svojoj povijesti 16 puta naslov prvaka države (38 ako ćemo računati i naslove prvaka koji su osvojili KB i B 1903, klubovi koji su se spojili 1991. u današnji Copenhagen) te 10 puta danski Kup. Nitko u državi nema više domaćih titula od njih.

Uz to, Copenhagen je igrao više puta u grupnoj, po novome ligaškoj, fazi Lige prvaka i Europa lige nego li ijedan drugi klub u Danskoj.

Nekada su bili opasnost u Europi

U europskim natjecanjima su znali imati neke uistinu impresivne rezultate. Navijači i dalje pamte famoznu pobjedu u grupnoj fazi Lige prvaka protiv Manchester Uniteda iz doba Fergusonove ere, no vjerojatno još više prolazak skupine u sezoni 10/11.

Tada su u skupini s Panathinaikosom, Rubinom iz Kazana te Barcelonom prošli dalje s 10 bodova, a Messi i društvo su se iz Danske vratili tek s osvojenim bodom.

U sezoni 19/20 su došli do četvrtfinala Europa lige gdje ih je izbacio Manchester United i to tek nakon produžetaka. U toj COVID sezoni igrala se samo jedna utakmica u nokaut fazi, a Bruno Fernandes je u 95. minuti zabio s bijele točke.

Kroz sve te godine Copenhagen se ustalio kao europski klub kod kojeg je nominalno većim klubovima uvijek teško igrati. Brojne nogometne ikone su oblačile dres njihovog kluba te su njihovi navijači uvijek mogli biti ponosni na način na koji klub funkcionira te se prezentira u Europi.

Sve do ove godine.

Katastrofalan niz rezultata

Copenhagen se trenutno nalazi u najvećoj krizi u povijesti kluba. Danska Superliga je jedna od onih koje se dijele nakon određenog broja kola na Ligu za prvaka i Ligu za opstanak. Copenhagen je jako dugo plesao po rubu, no mnogi su vjerovali da će se danski gigant ipak izvući iz krize i izboriti mjesto koje ga vodi u Ligu za prvaka. Dogodilo se upravo suprotno.

U neviđeno lošem nizu, Copenhagen je izgubio pet od posljednjih šest utakmica. Nakon što su im četiri uzastopna poraza zadali klubovi koji se nalaze trenutno u Ligi za prvaka, uslijedile su dvije kritične utakmice.

Odense i Randers bili su im idući protivnici, oba kluba ispod njih na tablici. Potrebna je bila jedna pobjeda u te dvije utakmice kako bi se Copenhagen spasio, međutim s Odenseom su odigrali 2:2, a protiv Randersa su kod kuće izgubili 2:1 primivši gol u 102. minuti susreta. Nije to značilo puno jer niti bod ne bi bio dovoljan Copenhagenu za spasenje, no taj poraz je najbolji prikaz što se događa klubu ove sezone.

Vjerojatno najveći problem kluba nije onaj na terenu, već onaj u klupskim prostorijama, a odnosi se na trenutak kada je klub postavio Sunea Smitha-Nielsena kao sportskog direktora kluba.

Egzodus veznog reda

Smith-Nielsen je 15 godina radio kao voditelj omladinskog pogona te je obavljao svoj posao jako dobro. Međutim, razvijanje mladih igrača i sportsko poslovanje su dva potpuno drugačija segmenta nogometnog kluba. Vidjelo se to jako brzo i po potezima na tržištu.

Klub je u Porto prodao Victora Froholdta za 20 milijuna eura, jednog od ključnih veznjaka kluba. Mladi danski reprezentativac je bio igrač koji je mogao pokriti svaki dio terena. Osvajao je duele, oduzimao posjed protivniku, vršio agresivan presing, ali i bio opasan u fazi napada (6 golova).

Froholdt nije bio jedini takav kojeg su izgubili. Lukas Lerager je u Copenhagenu bio od 2021. te je od svog dolaska bio centralna figura veznog reda. Sada 32-godišnji veznjak i Thomas Delaney su redovito igrali kao dva srednja pivota u formaciji 4-2-3-1 te su svojom radnom etikom sami držali vezni red.

Na to treba nadodati da je upravo Delaney nakon sjajne prošle sezone u ovoj upao u katastrofalnu formu, kao i da je Magnus Mattson, još jedan bitni veznjak kluba, ozlijeđen te da ga nema još od osmog mjeseca prošle godine.

Copenhagen se tako našao u situaciji da od četiri prvotimca u veznoj liniji nema više niti jednog, odnosno na one koje ima ne može računati.

Potpuni promašaj s dovođenjem novih igrača

Uz čitav niz problema u veznoj liniji, klub je vjerojatno najviše pogodio odlazak Kevina Diksa. 29-godišnji bek je godinama bio jedan od najboljih igrača kluba te je jednako kvalitetno obavljao posao i na lijevoj i desnoj strani terena. Diks je bio prvi izvođač penala za klub te je zabio čak njih 11, a uz to je upisao i četiri asistencije.

Igrač koji je bio jako moćan u duelima i koji je znao slati sjajne duge lopte je klub napustio po isteku ugovora te je otišao u Borussiju Mönchengladbach. Na jednom od svojih najboljih igrača klub nije zaradio ništa.

Klub je pored tih ključnih igrača otpisao i nekoliko rotacijskih igrača pa je Smith-Nielsen imao ozbiljan zadatak tijekom prijelaznog roka. Praktički niti jedan od dovedenih igrača nije uspio na adekvatan način zamijeniti one otišle, a problem su radili i vlasnici.

Četiri najskuplja igrača su bili veznjaci Dominik Sarapata i Mads Emil Madsen, vratar Dominik Kotarski te napadač Youssoufa Moukoko. Sarapata nije zaigrao niti minute u ligi, Emil Madsen je ispodprosječan igrač, Moukoko pokazuje zašto ga Borussia Dortmund ipak nije nastavila razvijati, dok je Kotarski prema ocjenama najlošiji vratar čitave lige.

U siječnju je klub hitno reagirao s još jednim veznjakom, reprezentativcem Maroka Amirom Richardsonom koji je došao na posudbu iz Fiorentine. U četiri nastupa koja je imao do sada, dva puta je bio najlošiji igrač na terenu.

Uprava koju nogomet uopće ne zanima

Iako su doveli mnogo igrača, niti na jednog od njih klub nije potrošio više od pet milijuna eura, a za to postoji razlog. Glavni dioničar kluba Erik Sjaerbaek je javno rekao je javno izjavio da ga nogomet uopće ne zanima. Voditelja marketinga i prodaje Jacoba Lauesena je klub promovirao u voditelja sportskog sektora, a onda je tu i drugi najveći dioničar Lars Seier Christensen koji uopće nije u upravi kluba, ali se tu i tamo pojavi s određenim idejama i zahtjevima.

Čitava hijerarhija kluba je tako prožeta ljudima koji s nogometom ili nemaju veze, ili su radili u njemu, ali nikada u sektoru sportske politike, transfera i izgradnje momčadi.

Teško je reći da klub nema novaca jer je kompanija Parken Sport and Entertainment koja se vodi kao vlasnik kluba prošle godine ostvarila dobit od preko 30 milijuna eura, no dobit je korištena više kako bi se dioničarima isplaćivale dividende, a manje u razvoj kluba.

Zatvara ih inspekcija, nemaju osiguranje, stadion im propada

Iako je najveći danski klub, koliko nikoga nije briga za njegov razvoj najbolje pokazuje da je zdravstvena inspekcija upala u prostorije njihovog trening centra te su bili šokirani zbog količine plijesni koji se tamo nalazi.

Igrači su morali odlaziti u druge teretane po gradu ili van njega kako bi obavili trening, a na samom treningu ne postoji apsolutno nikakvo osiguranje. Ako želite, možete slobodno ušetati na njihov stadion ili trening kamp i sjesti se na klupu uz teren te gledati što igrači rade. Potrajati će dok vas netko ne izbaci.

Travnjak stadiona je također u sve lošijem stanju, kao i stolice te ostatak infrastrukture, a nema nikakvih naznaka kako će nešto od toga ubrzo doći na red.

Uz takvo vodstvo kluba i takve uvjete, ne čudi da su rezultati takvi kakvi jesu. Klub se trenutno u Ligi za opstanak na drugom mjestu, odnosno ukupno osmom u ligi, a samo je devet bodova iznad Silkeborga koji ima 20 bodova te je u zoni za ispadanje zajedno s Vejleom koji ima 15.

Isti taj Silkeborg je na gostovanju kod Copenhagena remizirao s 3-3, dok je kod kuće slavio s 3-1. Copenhagen je pak odmah u Ligu za opstanak ušao s porazom protiv Odensea zbog čega nitko od navijača ne bi bio iznenađen da klub ispadne u nižu ligu. Čini se kako njihove vlasnike ionako ne bi bilo briga.