Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Polufinala još nisu ni počela, a Europsko prvenstvo već je obilježeno skandalom kakav rukomet ne pamti. Umjesto priče o igri, vrhunskim potezima i velikim dvobojima, cijela Europa govori o kaosu koji je najviše pogodio Hrvatsku, ali zgrozio baš sve koji žive ovaj sport.
Europsko rukometno prvenstvo ušlo je u samu završnicu, ali umjesto da u prvi plan dođu polufinalni okršaji, cijeli turnir potresa rasprava o organizaciji kakvu rukomet ne pamti. Kritike stižu sa svih strana, a zajednički nazivnik je jasan: raspored i logistika EHF-a ozbiljno su narušili sportsku pravednost.
Njemački mediji otvoreno pišu da je najveći ceh platio upravo hrvatski sastav. Dok su Njemačka i Danska već smještene u Herningu, gdje se igra završnica, Hrvatska i Island morale su nakon iscrpljujućih utakmica u Malmöu krenuti na višesatno putovanje prema Danskoj. Uoči polufinala, to nije detalj – to je prednost.
U njemačkim analizama posebno se ističe tema regeneracije. Polufinale se igra u Herningu, a neke reprezentacije ondje su stigle danima ranije, s kompletnim medicinskim i fizioterapeutskim timovima na raspolaganju. Druge su, doslovno, putovale dan prije. To, kako se navodi, nije zanemariva razlika, nego ozbiljan sportski problem.
Kapetan Njemačke Johannes Golla otvoreno je priznao da mu je neugodno zbog Hrvatske. Istaknuo je da poštuje sve momčadi koje su morale igrati dan za danom, a zatim putovati, nazvavši takav raspored brutalnim. Dodao je da se nada kako umor i iscrpljenost ipak neće odlučiti polufinalne utakmice, iako je jasno da opasnost postoji.
Iz hrvatskog tabora kritike su još oštrije. Luka Cindrić poručio je da je raspored nezdrav i katastrofalan, naglasivši da se od igrača traži previše u premalo vremena. Nakon šest teških utakmica, odlučujući dvoboji dolaze bez stvarnog oporavka, što, kako kaže, nema veze s vrhunskim sportom.
Slično razmišljaju i na Islandu. Iako pokušavaju ne dramatizirati, i ondje otvoreno govore da su momčadi iz skupine koja se igrala u Malmöu u jasnom hendikepu. Višesatna vožnja autobusom nakon utakmica, loš san i tek jedan korak do finala – to su uvjeti koje nitko ne bi poželio.
Njemački mediji zaključuju da je ovo prvenstvo razotkrilo duboki problem organizacije velikih natjecanja. Ne radi se o jednoj reprezentaciji, niti o jednom izborniku. Riječ je o sustavu u kojem je raspored krojen bez stvarnog osjećaja za ljude koji taj sport igraju.
Hrvatska je, po svemu sudeći, platila najveću cijenu. No poruka koja dolazi iz Njemačke, Danske i Islanda jasna je: ovo nije hrvatski problem. Ovo je problem rukometa.
