Umjesto nove moćne ere, na Santiago Bernabéuu zasad gledaju projekt koji opasno zapinje već na samom početku. Klub je prošlog ljeta krenuo u ambicioznu obnovu momčadi, posebno obrane, uloženi su deseci milijuna eura, stizala su zvučna imena i golema očekivanja - ali ono što je trebalo biti temelj novog Reala, za sada izgleda kao plan koji se počeo urušavati prije nego što je uopće zaživio, piše Marca.

S Barcelonom na devet bodova prednosti sedam kola prije kraja i nakon još jednog bolnog europskog posrtaja, završnica sezone za Real više ne služi traženju spasa, nego donošenju presuda. I to ne samo kad je riječ o trenerskoj klupi, nego i o igračima koji su trebali označiti početak nove faze.

Jasno je da Alvaro Arbeloa, koji je posljednji stigao i nije imao mnogo vremena za nametanje vlastitih ideja, više nema gotovo nikakav prostor za preokret. U klubu su, osim u slučaju golemog iznenađenja, već odlučili da njegova priča neće trajati dugo. No još je zanimljivije ono što se događa s kadrovskom rekonstrukcijom na terenu.

Obrana je trebala biti spas, a postala je novo pitanje

Nakon završetka ere Carla Ancelottija u Realu su procijenili da momčad prije svega mora ojačati zadnju liniju. Zato su čak tri od četiri velika pojačanja stigla upravo u obranu.

Najskuplji je bio Dean Huijsen, koji je stigao iz Bournemoutha za 62 milijuna eura. Álvaro Carreras plaćen je Benfici 50 milijuna, dok je Trent Alexander-Arnold došao bez odštete, iako je Real platio dodatni iznos kako bi ga imao na raspolaganju već za Svjetsko klupsko prvenstvo. Uz njih je kao posebno uzbudljiv projekt predstavljen i Franco Mastantuono, veliki talent River Platea, za kojeg je klub, zajedno s porezima i ostalim troškovima, izdvojio oko 63 milijuna eura.

Na papiru je to izgledalo kao početak nove moćne generacije. Na terenu - puno manje uvjerljivo, naglašava madridski list.

U najvažnijoj utakmici sezone, prošle srijede protiv Bayerna, od svih tih pojačanja u početnoj postavi bio je samo Trent. Mastantuono je ušao tek u 89. minuti, u očajničkom pokušaju da se dogodi čudo, dok Huijsen i Carreras nisu ni dobili priliku. Taj prizor možda najbolje sažima cijelu sezonu - mnogo uloženog novca, velika očekivanja i premalo stvarnog učinka kada je bilo najpotrebnije.

Bernabéu je brzo počeo sumnjati

Xabi Alonso snažno je gurao nova pojačanja, posebno trojicu obrambenih igrača i Mastantuona. Huijsen je iskoristio izostanke Antonija Rüdigera i Édera Militãa te se vrlo brzo nametnuo, što je u početku dočekano s oduševljenjem. Bio je to profil igrača koji je Real tražio - mlad, moderan, talentiran i već potvrđen na ozbiljnoj razini.

No kako su se iskusniji braniči vraćali, a dolazile velike utakmice, tako je Huijsen počeo gubiti tlo pod nogama. U završnici sezone njegova je uloga oslabila, a s tribina Bernabéua počeli su se čuti i zvižduci.

Sličan put prošao je i Carreras. Iako je često bio prvi izbor, utakmice poput derbija ili prvog ogleda s Bayernom nisu mu pomogle. Umjesto da se učvrsti, otvorio je dodatne sumnje. Toliko da je Ferland Mendy, unatoč vrlo skromnoj minutaži kroz sezonu, uspio ponovno uvjeriti trenere da mu vjeruju u najvećim utakmicama.

Ni Trent nije ostao pošteđen problema. Ozljede su ga usporile i spriječile da uhvati pravi ritam već na početku svoje prve sezone. Za razliku od ostalih pojačanja, on je tek u završnici uspio izboriti važnije mjesto. Ipak, ni tada nije nestalo dvojbi. Njegova obrambena igra ostavila je previše upitnika, a ono najbolje što donosi - udarac, centaršut i prodor - pojavilo se tek povremeno i prekasno da bi bitno promijenilo sezonu.

Najviše brine pad Mastantuona

Ipak, najviše zabrinjava ono što se dogodilo s Mastantuonom. Njegov pad bio je strmiji i bolniji od svih ostalih.

Bio je važan dio najboljeg Reala u razdoblju kad je momčad Xabija Alonsa još držala vrh i ulijevala optimizam. Iako nije blistao brojkama ni potezima u završnici, trener je cijenio njegov rad, energiju i taktičku disciplinu. Djelovalo je kao da je samo pitanje vremena kada će eksplodirati.

No upravo tada sve je krenulo nizbrdo.

Već kod Xabija izgubio je mjesto u početnoj postavi, a ubrzo su stigli i problemi s pubičnom kosti. Kako nije bio potpuno spreman, počeo je padati u drugi plan. Dolazak Arbeloe nije promijenio smjer, nego ga je dodatno pogoršao.

Posebno je odjeknuo njegov crveni karton u sudačkoj nadoknadi domaćeg poraza od Getafea - potpuno nepotreban potez koji mu je donio dvije utakmice suspenzije i dodatno pogoršao dojam. Na desnoj strani nije pronašao pravo mjesto, a u sredini, gdje se najbolje osjeća, konkurencija je prejaka.

Za Real je jedina prava utjeha to što klub Mastantuona i dalje vidi kao zalog za budućnost. U Madridu se nadaju da će se ova prva sezona voditi kao razdoblje prilagodbe i da će u stabilnijoj i jačoj momčadi početi pokazivati ono zbog čega je doveden. U suprotnom, priča bi vrlo lako mogla dobiti neugodnu etiketu velikog promašaja - a u Real Madridu takve etikete dugo ostaju.